Priče sa prve linije ratnog doktora Milana Pavlovića iz Srpca trajno svjedočanstvo

Knjiga je sačinjena od 37 istinitih priča koje su pisane u vremenu od 1992. do 1995. godine i svjedoče o teškom, ali odvažnom ratnom putu pripadnika Prve srbačke lake pješadijske brigade i drugih jedinica Vojske Republike Srpske. Pavlović, koji je u činu rezervnog majora obavljao dužnost ratnog doktora i načelnika sanitetske službe srbačke brigade i cijelo vrijeme rata proveo na ratištima dijeleći sudbinu naroda i svojih saboraca, kaže da je njegova ideja bila da knjigu objavi po završetku rata, ali su životne okolnosti to spriječile.

- Planirao sam da je izdam što prije, ali put od rukopisa do štampe je bio trnovit i u tom vremenu mi je zadnja briga bila da objavim knjigu. Teško je bilo naći izdavača i sve to finansirati jer sam školovao troje djece i nisam mogao izdvojiti sredstva. Međutim, prošle godine sam se na Vozući sreo sa direktorom Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica RS Miloradom Kojićem i počeli smo pričati o knjizi. Ponudio se da bude izdavač, što sam sa radošću prihvatio jer sam želio da iza nje stoji jedna republička institucija - rekao je Pavlović.

Kako kaže, sve što je napisano je doživljeno, nijedno ime nije izmišljeno, nikoga nije uvrijedio i trudio se da prenese sve onako kako je doživio sa svog stanovišta.

- Rat nisu bili samo pogibija, krv i rana već i siročad, udovice i razorene kuće i nikoga ne okrivljujem za sva ta dešavanja, već to prepuštam čitaocu. Knjiga je podsjetnik na jedno zlo vrijeme koje još, nažalost, nije prošlo. Protiv sam bilo kakvih sukoba i smatram da u današnjem civilizovanom svijetu postoji način da ljudi sjednu za sto i dogovore se da prave države kako hoće, samo da ne bude rata - smatra Pavlović.

Sklonost za literarno stvaralaštvo tokom rata je pokazivao i u brigadnom listu “Motajički borac”, gdje su objavljivani njegovi zapisi sa ratnih žarišta, a pisao je i o onom što se u tim teškim trenucima dešavalo u dušama boraca i ratnih stradalnika.

- Sve priče sam posložio po hronologiji kako sam se vraćao sa ratišta i mogu se čitati pojedinačno, ali i kao cjelina. Bilo mi je teško da izaberem koje će ući u knjigu, zbog ograničenog broja stranica i ostalo je još najmanje dvadesetak neobjavljenih, pa se nadam da će izaći u nekom drugom, dopunjenom izdanju. U toku sam pisanja i “poslijeratnih priča”, ali one će ipak sačekati još neko vrijeme za objavu - kaže Pavlović.

Dodaje da je sanitetska služba srbačke brigade bila jedna od najbolje organizovanih.

- Imali smo problema u vezi sa formiranjem ekipa za odlazak na ratište jer su tamo ljudi sagorijevali u poslu. Mi nismo pucali, ali od prvog do zadnjeg dana smjene na ratištu smo uvijek morali biti budni. Imao sam izvrsne saradnike, sve ih cijenim, od vozača do medicinskih sestara, i bili smo kao familija. Preko naših ruku je prešlo 527 ranjenih ljudi, a od posljedica ranjavanja su preminula četiri borca - ističe Pavlović.

Danas za sebe kaže da je srećan čovjek, jer pored supruge Mirjane i kćerki Nevene, Branke i Jelene ima i petoro unučadi. Vuče ga nostalgija za kćerkama koje žive u SAD, ali mu je srce ispunjeno jer su se dobro snašle i planira u novembru otići da ih posjeti.

Biografija

Doktor Milan Pavlović je rođen 1948. godine u Staroj Gradišci. Medicinski fakultet je završio u Zagrebu, a u Srbac je stigao 1980. godine, gdje ostaje da radi u Domu zdravlja kao ljekar sve do penzionisanja.

- Prije devet godina sam otišao u penziju radeći kao pedijatar, mada i sad ponekad pregledam neko dijete jer ne mogu odbiti nekom pomoć. Uglavnom živim sa suprugom mirnim životom u našem stanu, ali od ranog proljeća do kasne jeseni boravimo u naselju Rasavac, gdje imamo našu vikendicu i naš mali raj - kaže Pavlović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.