Porodica Makarić Vaskrs dočekuje hiljade kilometara daleko od rodne grude: U koferima ponijeli i običaje

Ovako za “Glas Srpske” počinju priču članovi porodice Makarić koji po prvi put ove godine najveći hrišćanski praznik Vaskrs proslavljaju daleko od rodne grude i to u Čikagu. Glava porodice Mladen već duže godina živi i radi u Americi, a njemu su se u januaru pridružili supruga Dragica, te četvorogodišnji sin i kćerkica koja će u Americi proslaviti prvi rođendan.

- I prethodnih godina moj suprug je zbog poslovnih obaveza, ali i velike udaljenosti između Čikaga i Banjaluke, koja iznosi više od 7.000 kilometara, bio spriječen da dođe i da zajedno proslavimo najveći hrišćanski praznik. Tako da smo po prvi put svi zajedno za Vaskrs i to u Čikagu. Našu sreću jedino kvari to što smo hiljade milja daleko od svojih najbližih i prijatelja. Ali tu su, u našim srcima. Svakako nam komunikaciju olakšava i savremena tehnologija tako da ćemo video-pozivima jedni drugima čestitati Vaskrs i poželjeti mir, sreću i blagostanje. Mada život i čestitke putem video-poziva nemaju onu snagu i ne odišu srećom kao kada smo zajedno sa babama i dedama te ostalim najbližim - ispričala je Dragica.

Kada je riječ o tradicionalnim običajima, navodi da ona i suprug neće dozvoliti da ono što se s koljena na koljeno prenosilo u njihovim porodicama nestane i iščezne na tlu Amerike.

- Sina od malena učimo našoj tradiciji i običajima tako da će sa nama, kao i kćerkica koja nema još godinu, prvo u nedjelju na molitvu u crkvu. S obzirom na to da svi postimo, osim male bebe, nakon pričešća, prvo ćemo probati vaskršnja jaja. Nakon druženja sa našim ljudima idemo kući gdje ću dan ranije pripremiti tradicionalnu vaskršnju trpezu - navodi Makarićeva i sa tužnim glasom dodaje da će taj dan imati sve, ali da će se ipak osjetiti neka nostalgija za rodnom grudom i najmilijima koje su ostavili u Republici Srpskoj. 

Rijetko može proći nedjelja, a da Makarići ne posjete hram Stefana Dečanskog u Čikagu gdje sreću mnogo ljudi sa ovog dijela Balkana.

- Crkva je svuda spona ljudi, posebno onih koji su daleko od svoje rodne grude. Našeg sina upisali smo odmah čim smo došli u Čikago na folklor koji je organizovan u hramu. Ima dosta djece sa naših prostora. Igraju se i druže, tako da i na taj način pokušamo dijelom da nadoknadimo igru i druženje sa igrališta u Banjaluci. U sva ta dešavanja uključićemo i mlađu kćerkicu čim malo poraste - kazala je Makarićeva.

S obzirom na to da im se život iz korijena promijenio u januaru, navodi da su još u fazi privikavanja novom sistemu.

- Mladen ima vlastiti prevoz, vozi kamion, kao i mnogo ljudi sa naših prostora. On je sve do januara bio podijeljen između Banjaluke i Čikaga. Ekonomska situacija nigdje nije dobra, ali mi smo skupa i to je ono što smo čekali četiri godine. Početak nigdje nije lak, ali izborićemo se - rekla je Makarićeva.

S obzirom da za Čikago kažu da je srpski grad, Makarićeva navodi da naše ljude sreću jako rijetko, osim ako izuzmu nekoliko prijatelja iz Srbije, Crne Gore i Hrvatske.

- Naše ljude srećemo uglavnom u crkvi. Kažu da je ovo srpski grad, ali i metropola od od skoro 10 miliona stanovnika i sresti nekoga našega na ulici je veoma rijedak slučaj  - istakla je Makarićeva.

Na pitanje kada bi sada trebalo da odaberu da li da žive u Banjaluci ili Čikagu navode da na to pitanje trenutno nemaju odgovor.

- Za sada to su naša dva omiljena grada na dva kontinenta. Trenutna ekonomska situacija nas je odvela daleko, ali to ne znači da se nećemo vratiti u naš grad, našu Banjaluku  - kazala je Makarićeva.

Za kraj smo joj tražili i da nam ispriča neke anegdote koje su imali za ova četiri mjeseca koliko žive u Čikagu.

- Anegdote su brojne s obzirom na to da imamo četvorogodišnjeg dječaka. Mogla bih da ih nabrojim mnogo, ali ću izdvojiti samo jednu. Moj sin je skoro u parku objašnjavao jednom čovjeku koji je šetao svog psa da njegov djed ima istog takog kući na selu. Naravno, čovjek ništa nije razumio, a moga mališana je to iznerviralo - navodi Makarićeva za kraj.

Krsna slava

Makarići su po prvi put ove godine u Čikagu proslavili i krsnu slavu - Svetog Savu.

- Već tada smo osjetili nostalgiju za našim toplim domom u Banjaluci. Naravno, uz nekoliko naših prijatelja krsnu slavu smo obilježili uz naše tradicionalne običaje. Gdje god da krenemo našu tradiciju i običaje obavezno nosimo sa sobom, pored onih par kofera - navela je Dragica Makarić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.