Orić nagradio Mehmedovića za odrubljenu glavu Srbina
BRATUNAC - Ratni komandant Srebrenice Naser Orić i Kemal Mehmedović iz Pala kod Potočara odgovorni su za svirepi zločin, koji su muslimanske snage počinile 8. avgusta 1992. godine nad mojom majkom Savkom i braćom Anđelkom i Draganom, a jedan Bošnjak koji sada živi u Živinicama potvrdio mi je da je Mehmedović Anđelku odsjekao glavu i da su je, nakon što je od Orića dobio nagradu od deset maraka i džak brašna, šutirali po srebreničkom igralištu.
Rekao je to "Glasu Srpske" Mihailo Mlađenović iz Ježeštice kod Kravice koji je, povodom 19. godišnjice stradanja braće i majke, okupio porodicu i komšije kod spaljenog ognjišta, gdje je u znak sjećanja na svoje najmilije organizovao ručak i memorijalni turnir u malom fudbalu.
- Pouzdano znam da Mehmedović danas živi i radi u Austriji, kao slobodan građanin. To je sramotno i žalosno, ali uvjeren sam da će on i njegov komandant Orić, kad-tad, odgovarati za ta nedjela, istakao je Mlađenović.
Podsjetio je da su tog dana, osim Anđelka (27), zaklani i njegov drugi brat Dragan (32) i šezdesetogodišnja majka Savka.
Kaže da su mu braća bila oženjena i da je iza Dragana ostalo dijete i trudna supruga, koja je nekoliko mjeseci kasnije rodila drugog sina, kojem su dali očevo ime.
Anđelko je, kaže Mihailo, imao suprugu i petomjesečnu kćerku Anku, koja je sa stricem i braćom posjetila grobove Mlađenovića u Bratuncu i prisustvovala porodičnom skupu u Ježeštici.
- Drago mi je što sam danas sa svojom porodicom, ali teško mi je zbog tragične sudbine oca, koga nisam zapamtila - rekla je Anka i brišući suze dodala da ne gubi nadu da će biti adekvatno kažnjen ubica njenog oca, strica i bake.
Mihailo ističe da je tragedija Mlađenovića počela 12. jula 1992. godine, kada mu je teško ranjen otac Ljubomir, dok je obavljao radove na njivi.
- Liječen je u Beogradu, ali je umro od tuge nedugo poslije saznanja da su mu na najsvirepiji način ubijeni sinovi i supruga - rekao je Mihailo.
Ističući da je to bila druga tragedija za njegovog oca, Mihailo je podsjetio da su Ljubomiru u Drugom svjetskom ratu, takođe na kućnom pragu, ubijeni otac, majka, kćerka i supruga koja je bila u drugom stanju, a da su njega zarobili i odveli u njemački logor, odakle se vratio tek poslije rata.
Pustoš u Đermanima
U zaseoku Đermani još nema Srba, jer nije obnovljena nijedna od tridesetak porušenih kuća.
- Osim Mlađenovića ovdje su živjele porodice Đurića, Stjepanovića, Jovanovića, Trišića... Put do sela je propao i teško je dopremiti građevinski materijal, ali nećemo dozvoliti da se ugase naša vjekovna ognjišta - istakao je Mihailo koji je, kao i njegov treći brat Pero, izbjegao tragediju.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
