Note u venama porodice Šukalo nose tri generacije

Jovana Ivanović
Note u venama porodice Šukalo nose tri generacije

BANjALUKA - Tri generacije porodice Šukalo iz Banjaluke note nose u venama, a ta ljubav prema muzici prerasla je iz hobija u način života pa tako u Krajini, ali i šire, gotovo da nema slavlja koje ne uvesele Milan i Marijana uz oca Miladina i strica Mladena.

Milan i Marijana odrastali su uz instrumente, a danas su, nakon slušanja časova kod iskusnih muzičara, spremni da naslijede porodični posao.

- Kada imate i narednu godinu punu zakazanih termina znate da dobro radite svoj posao. Zovu nas iz svih krajeva, pa čak i iz Hercegovine, gdje ćemo na ljeto zabavljati Trebinjce - priča Milan za “Glas”.

Ova porodica je decenijama povezana sa muzikom pa tako djedova harmonika još služi budućim pokoljenjima.

- Prvu harmoniku dobio sam od djeda, koji je takođe svirao. Sjećam se kako su se otac i stric spremali za svirke. Tada sam ih sa svojom harmonikom, koja je bila veća od mene, ispraćao na vratima i molio da me povedu - priča Milan, inače vlasnik diplome Građevinskog fakulteta.

Kako kaže, iako harmonika i svirke nisu njegov primaran posao, posvećuje joj svo slobodno vrijeme.

- Ljubav i žar prema ovome što sam naslijedio od djeda i oca trajaće cijeli život. Muzika je ono što me pokreće, ali tajna mog odnosno našeg uspjeha je što nam novac nije prioritet. Ako zasta želite uspjeti, morate biti dobri prema ljudima, to će se garantovano vratiti - kaže Milan.

Priznaje da nije uvijek lako pogotovo kada se svira i tri dana zaredom, ali uspomene koje ostaju nadjačaju svaki umor.

- Mogu priznati da ponekad izgleda naporno, ali sve to zaboravimo kada počnemo da sviramo. U sjećanju mi je ostala scena kada smo prošle godine svirali u Mrkonjić Gradu. Uz dobru atmosferu i društvo legao sam na pod i tako svirao - priča sa osmijehom Milan.

Maja, kako Marijanu odmila zovu ukućani, kaže da je za razliku od brata, ljubav prema muzici otkrila malo kasnije, ali priznaje da sada živi svoj san.

- Sa 16 godina odlučila sam da sviram na violini, najviše zbog toga što na ovom instrumentu niko u mojoj porodici nije svirao. To što sam brzo savladala note je dokaz da muzika teče našim venama - kaže Maja za “Glas”.

Dodaje da je od malena slušala da će “od nje biti pravi muzičar”.

- Brat i ja smo odrasli uz muziku, a dok su otac i stric svirali, ja sam ih kao mala pratila igrom. I danas je tako, ja sam njihova pratnja u svakom koraku, ali sada sa sobom i ja nosim instrument, moju omiljenu violinu pa bez mene ne mogu - priča Maja.

Završila je srednju medicinsku školu, a kako kaže, od nje neće odustati, kao ni od muzike.

- Svakako da neću odustati od medicine, ali muzika je moje drugo ime - priča Maja.

Počeci

Da nije sve uvijek išlo po loju svjedoči Miladin Šukalo, koji se prisjetio početaka tokom ratnih devedesetih godina.

- Tokom rata nije bilo zarade, ali smo se snalazili. Radilo se ipak, ljudi su u tim neizvjesnim vremenima pronalazili utjehu u pjesmi. Pjesmom smo tada bodrili vojnike - priča Miladin.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana