Nekad bile bojadžije
RUDO - Hoda za stadom ovaca starina Sreten Stanišić, po pašnjacima svog rodnog sela Oskoruše, čeprka štapom po zemlji tražeći gljive reduše i usput prebira po mislima sabirajući sve ono šta mu se na životnom putu dogodilo. Vremena ima dosta, a misli brze, stušte se u daljinu kao orao kad se brzinom munje ustremi na plijen u livadi, pa lutaju čas tamo, čas ovamo, odslikavajući ono što je nekad bilo.
Sreten u vidokrugu, na drvetu, u travi, stijeni ili seoskom puteljku gleda u boje, ocjenjuje njihove nijanse i svježinu, čudeći se kako majka priroda, kao najbolji stručnjak, upari koloritne prelive kao djevojka na svojoj tek izvezenoj nošnji.
- Gotovo pola vijeka sam bio bojadžija, od tog zanata porodicu othranio. Bila su to neka dobra vremena kad se puno radilo, dosta zarađivalo, a veselja nikad nije nedostajalo - počinje Sreten priču, vrteći štapom i roveći njime zemlju pored opanka piroćanca.
Dijete iz Oskoruše kod Rudog zanat je završilo 1960. godine kod starog bojadžije u ovom malom mjestu, a bojadžijski ispit polagalo u Višegradu kod poznatog majstora ovog zanata Radivojevića.
- Sa diplomom u džepu i stečenim znanjem obreh se u selu Zaborku kod Čajniča. Navalio narod u radnju, donose kančele vune, bojim im čarape bjelače, džempere, svu tkaninu. Bojio sam u kazanu od 150 litara vunu, pamuk, najlon, perlon, a posebno košulje perlonke, koje su tada bile u modi - prisjeća se stari bojadžija.
Stanišić je imao pune ruke posla jer je Zaborak stočarski kraj, pa je vune bilo u izobilju. Kančele vune su u džakovima od kostrijeti na konjima dogonili do radnje, a onda bi oni dokoniji sjeli, izvadili iz torbe komadić sira torotana, polukilicu rakije, ćeifili i uživali gledajući kako im se tkanina boji.
- Ponekad bi se oni iz najudaljenijih sela i ponapili, pa bi iz dvorišta moje radnje odjeknula pjesma, ona sjetna seljačka o izgubljenoj ljubavi i momačkom dertu koji je iza nje ostao - priča Sreten.
Katanac na radnji
Sreten je katanac na bojadžijsku radnju stavio 1992. godine kad su prve puške zapucale oko Zaborka. Vratio se u svoje selo, uživa penziju, čuva ovce i goveda, i gleda kako u daljini na horizontu trepere boje u dugi koja se savila iznad brda.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
