Monah Lazar ispraćen u naručje Božje
ŠĐEPAN POLjE- Arhimandrit Lazar, iguman manastira Zagrađe iznad Šćepan Polja u Crnoj Gori, koji se nakon kraće bolesti upokojio u 64. godini, sahranjen je danas u manastirskoj porti.
U prisustvu velikog broja vjernika iz Pivskog kraja i Foče, te brojnog sveštenstva i monaštva Eparhije budimljansko-nikšićke i Mitropolije dabrobosanske, zaupokojenu liturgiju služio je Njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.
Mitropolit je istakao da je iguman Lazar ugradio sebe u obnovu Zagrađa, u njegovo ukrašavanje i oživljavanja.
-Iako je prerano otišao naš dobri, čestiti, blagorodni, mudri i dragi otac Lazar, njegova biografija je prebogata. Po duhu je bio stvaralac, umjetnik, tragao je za ljepotom od svoje najranije mladosti, školovao se na fakultetu umjetnosti i postao poznati slikar - podsjetio je mitropolit Joanikije.
Vladika je naveo da je otac Lazar, nakon što ga je Gospod prizvao, kao apostol Pavle odbacio svoj raniji život i sebe prinio na dar Crkvi, na dar Hristu.
-Imao je blaženu dušu, dovoljno je bilo ga sresti, pa onda to već bude događaj. Upečatljiv čovjek i stasom i glasom, nije bio čovjek obične riječi i obične priče, nego naročite. Njegova riječ je bila iz njegovog iskustva, iz srca, iz ljepote njegove duše - rekao je mitropolit Joanikije.
Prema njegovim riječima, iako se povukao podno hercegovog Soko grada još prije 20 godina, otac Lazar je bio poznat i u srpskoj i u drugim pomjesnim crkvama.
-Kao svijeća koja se stavi na sto da obasjava cijelu prostoriju, tako je i on svijetlio u Crkvi Božijoj. O njemu će se pričati, njega ćemo pamtiti i sve njegove zasluge će izaći na vidjelo - rekao je mitropolit Joanikije.
On je podsjetio da je prije 20 godina, kada je iguman Lazar došao u Zagrađe, obnova ove svetinje iz 15. vijeka, od koje su ostali samo zidovi i nekim čudom neurušena kupola, tek bila počela.
-Nastanio se u jednoj raspaloj kolibi nedaleko od manastira i tu kolibu je prihvatio kao dar, kao palatu, posebnu povlasticu. On je znao sa malim da bude zadovoljan, jer je bio bogat u srcu, u duši i ono što je mnogo važno da se kaže on je pravi ktitor, obnovitelj ove svetinje - napomenuo je vladika Joanikije.
On je podsjetio da je iguman Lazar kao umjetnik bio tražen da slika hramove po Crnoj Gori i drugim eparhijama i da je sve što bi zaradio kao freskopisac ulagao u obnovu Zagrađa - u ukrašavanje hrama, u gradnju konaka, uređenje groblja i cijele okoline.
-Njegov trud, njegovu žrtvu, ljubav i usrdnost, sposobnost da radi, a da ni od koga ništa ne traži ni očekuje, ljudi su vidjeli i priskočili, posebno opština Plužine i njen predsjednik Mijuško Bajagić i mnogi drugi, ali na njihovom čelu je bio otac Lazo - rekao je mitropolit Joanikije.
On je dodao da je otac Lazar ostavio dubok trag u Srpskoj pravoslavnoj crkvi kao umjetnik freskopisac, kao pojac, kao sveštenoslužitelj, kao duhovnik i posebno kao graditelj, monah-ktitor što je danas jedinstveno.
-Poput starih naših neimara, bio je kao mnogi u našoj istoriji, pošto je ranije živio u braku, i on i njegova supruga su se zamonašili, po primjeru Svetog Simeona Mirotočivog da bi poslužili svojoj crkvi - istakao je mitropolit Joanikije.
Prema njegovim riječima, Bog je ocu Lazaru dao da učini veliko djelo, jer je vidio njegove sposobnosti, stvaralački dar i što je osnovno, njegovu vjeru.
-Koliko je učinio za ovu svetinju, za Pivu, za Crnu Goru, koliko je traga ostavio u Crnoj Gori, bivše vlasti nikada nisu našle za shodno da mu daju obični boravak da može s mirom ući, s mirom izaći po potrebi iz manastira i opet se vratiti. Ali on nije mario za to, služio je Gospodu, imao je vjeru i on se ugradio u Crnu Goru, a oni koji se hvale patriotizmom, većina njih, oni su zapravo upropašćavali Crnu Goru - naglasio je mitropolit Joanikije.
On je napomenuo da je otac Lazar nastavio djelo hercega Stefana Vukčića Kosače, koji je ovu crkvu gradio i po svoj prilici je nije uspio završiti, i koju je herceg odredio kao svoju grobnu crkvu, ali se tu nije sahranio.
-Završio je otac Lazo i evo on je prvi monah koji se ovdje sahranjuje. To i priliči i čudesno je to sve kako se događalo, kako je nekada izgledala ova svetinja, a kako danas izgleda. Ko je pamti iz onoga vremena, to je bio zid plača u Hercegovini, ruševine, prorasla trava i drveće iz zidina, zmije se legu, a evo danas kako izgleda i kako je ukrašena - dodao je mitropolit crnogorsko-primorski.
Mitropolit Joanikije se osvrnuo i na poseban stil freskopisa oca Lazara, rekavši da kao on, kada mu dođe nadahnuće, niko nije umio tako oslikati fresku.
-Kao iz Božjih ruku da je izašlo, naročito lik Presvete Bogorodice u oltaru ili lik Svetog Simeona Mirotočivog. Toliko su bili njegovi darovi veliki i razuđeni da nijedan lik koji je slikao nikada nije isti, sve čisti original, kao što je i njegov život bio originalan, život čovjeka slobodnog u Hristu, zato što mu se zavjetovao, što mu je revnosno služio - poručio je mitropolit Joanikije.
On je dodao je da je otac Lazar uvijek imao osmijeh, da je nosio Hristovu radost, radost Vaskrsenja.
-Kao što smo se danas molili da njegov izlazak odavde bude ulazak među svete, zaista tako vjerujemo da on ne ide u zaborav, već u naručje Božje među svete da nastavi služenje Gospodu. Kako je ovdje revnosno dao svega sebe, i dušu i tijelo i zdravlje za Gospoda, tako će ga Gospod, uvjereni smo, udostojiti i vječne službe, vježnog života i radosti na nebesima, Bože daj - rekao je mitropolit Joanikije.
U ime naroda Pivskog kraja, od oca Lazara oprostio se predsjednik opštine Plužine Mijuško Bajagić, a u ime vjernika iz Foče Radan Mimić, vjeroučitelj u fočanskoj Osnovnoj školi "Veselin Masleša".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
