Miroslav Klječanin nije požalio što je napustio Italiju: Na djedovini sanja etno-kutak

Nakon duže od dvije decenije života i rada u Italiji i obilaska poznatih i onih manje poznatih evropskih i svjetskih destinacija, okrenuo je novi list i vratio se korijenima. Na očevinu i djedovinu u Gornji Očauš, selo udaljeno oko 40 kilometara od Teslića i započeo uzgoj alpskih koza.

Farmu alpskih koza sa mljekarom za preradu kozjeg mlijeka i proizvodnju mliječnih proizvoda vrhunskog kvaliteta podigao je nekoliko kilometara od glavnog puta koji vodi od Teslića do tog dijela opštine, na proplanku do kojeg vodi vijugavi, uski put, a sa kojeg se pruža nestvaran pogled na ljepote prirode, koje su zaštitni znak tog podneblja.

Koze svaki dan, kaže, izvode na ispašu, na pašnjacima smještenim na 800 do 1.200 metara nadmorske visine, što njihovom mlijeku daje izuzetan kvalitet, a time i gotovim proizvodima koji izlaze iz njegove radinosti i završavaju na rafovima brojnih tržnih centara i marketa.

Rukave je zasukao 2014. godine, kada je počeo sa projektom. Krenuo je sa 76 koza, a sada ima oko 220 na muži. Proširio je i štalu, a iz iskustva kaže da raste potražnja, posebno u vrijeme pandemije, za organskom proizvodnjom. Rade tri vrste sira - kriška, mladi i tvrdi. Pakuju surutku i jogurt. I danas ga mnogi pitaju zbog čega se poslije 22 godine vratio iz Italije, gdje je imao firmu koja je dobro funkcionisala.

Nikome, priča, nije bilo jasno zašto se vratio, a na pitanje šta danas kaže onima koji ga još isto pitaju, odgovora riječima: “Lijepo je tamo otići, ali jednostavno vezan sam za ovaj kraj.”

- Mi smo kao biljka. Ovdje su moji korijeni. Živio sam tamo, uklopio sam se u tamošnji sistem, prihvatili su me i kao čovjeka i kao radnika. Vodio sam firmu i nju sam zatvorio kada je bila savršeno zdrava, kako se kaže. Čak je i knjigovođa tražio razlog zbog čega zatvaram - priča Klječanin za “Glas Srpske”.

U selu ga svi znaju, a zov predaka i rodna kuća bili su prejaki. Razmatrao je dugo koji projekat da započne. Jedna opcija su bile ovce, a druga koza. Prevagnule su koze jer su najzdravije životinje i daju tri, četiri litra kvalitetnog mlijeka, dok ovce daju pola litra, litar maksimalno i teže ih je držati. Nakon što je farma stala na noge, razmišlja šta dalje. Iako je sve još na dugom štapu, cilj mu je da iskoristi dar prirode i da na imanju napravi mali turistički raj.

- Želja mi je da imam dva, tri konja ovdje, koje bi oni koji dođu mogli da jašu, kao i bungalove za prenoćište. Volju imam, ali ćemo vidjeti šta će od svega toga biti. U ovom miru i svježem vazduhu ne treba puno za uživanje. Svima nam treba da pluća dišu i da se odmaknemo od asfalta - poručio je na kraju našeg razgovora Klječanin, kojem dobro ide i slikanje.

Pomama za surutkom

Pandemija virusa korona vratila je na naše stolove neke proizvode bez kojih naši stariji nisu mogli ni zamisliti dan. Jedan od njih je surutka.

- Kozji proizvodi su veoma traženi u vrijeme korone. Njihovo mlijeko je najsličnije majčinom mlijeku. Koza u organizam unese do 600 vrsta trave i ovdje pije planinsku vodu. Mnogi se opravdano interesuju za surutku jer je mnogo zdrava - kazao je Miroslav Klječanin, kozar sa Očauša.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.