Meksikanci pronašli mir na Zupcima
Trebinje - Meksikanka Dejsi Randez svoj novi dom našla je u trebinjskom selu Rupe na Zupcima, u zavičaju svog supruga Dragana Vučurevića koji je odlučio da se sa porodicom skući na pradjedovskom imanju.
Vučurević se poslije dvije decenije provedene u dalekom Meksiku vratio u Trebinje, ali ovaj put sa svojom ljepšom polovinom i sinom Lazarom.
Ideja o dolasku na Zupce probudila se još prije četiri godine kada su prvi put zajedno posjetili ovo mjesto.
- Tada se probudila i nostalgija za "đedovinom", zbog čega smo ubrzo zajednički odlučili da spakujemo kofere. Nije bilo lako ostaviti sve, stan, poslove, dotadašnji život i samo tako otići - ispričao je Vučurević.
Dodao je da su željeli da žive u prirodi, da imaju svoju zemlju koju će obrađivati i imanje puno domaćih životinja. Kaže da je presrećan što su uspjeli to ostvariti i da se ni na trenutak nije pokajao.
- Kad imate taj iskreni i pravi osjećaj gdje idete i zbog čega idete, onda nije ni teško. Jer najljepše mjesto na svijetu je ono koje je vaše. Ono što je tuđe može biti tvoje samo na određeno vrijeme - ističe Dragan.
Ni Dejsi ne žali što je svoju daleku zemlju i život u velegradu zamijenila seoskim domaćinstvom negdje na jugoistočnoj periferiji zemlje koju njeni sunarodnici jedva i na karti nalaze. I sama, kaže, voli prirodu, a što je važnije, uvjerena je da će selo biti zdraviji ambijent za odrastanje njihovog sina.
- Hoćemo da naš sin Lazar odrasta okružen prirodom, jer veliki gradovi nisu dobri za djecu. Ni telefoni i kompjuteri nisu sve u životu, a ovdje će imati prirodu i životinje - objašnjava Dejsi na maternjem jeziku svog muža koji je već dobrano savladala.
Dodala je da joj se najviše dopada to što se u Trebinju živi ležernije i što ljudi imaju više vremena jedni za druge.
- Živjeli smo u velikom gradu, gdje se samo juri za poslovima. Ovdje mogu sve polako i tako je mirno, što mi se posebno dopada - rekla je Dejsi.
Meksikanci sa Zubaca, kako ih zovu mještani, naumili su da žive od svog domaćinstva iako, priznaju, seoskim poslovima nisu vični i tek se uče.
- Počeo sam sa stočarstvom, imamo dvije krave i nešto koza i ovaca. Učim. Nisam znao ni da muzem kad sam došao. Sada znam zahvaljujući jednom komšiji koji me je dosta naučio ovim poslovima. Ima puno stvari koje me iznenade, koje nisam znao i koje učim svakodnevno - kaže Vučurević. Dodaje da nema ambiciju da na porodičnom imanju razvija bilo kakvu ozbiljniju farmersku proizvodnju.
Volio bi da sve ostane netaknuto, "što prirodnije", a stvaraće tek toliko da porodičnoj trpezi ne zafali domaće hrane: jaja, mlijeka, sira i mesa.
- Zbog života u prirodi smo i došli na Zupce, a ne da pokrećemo biznis. Ovdje smo pronašli mir i zdravu sredinu za odrastanje našeg sina, a to nam je najvažnije - zaključuju oni.
Mentalitet
Dejsi Randez kaže da su mentalitet i navike ljudi iz Trebinja nalik onim kod njenih sunarodnika da bi novu sredinu doživljavala kao tuđinu.
- Ljudi su ovdje, kao i u Meksiku, srdačni i prijatni. U Meksiku ljudi puno vole da se posjećuju, svake nedjelje ide se u obilazak familije. I ovdje vidim da je isto - kaže Dejsi.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
