Lutke u narodnoj nošnji Trebinjke Maje Skočajić dašak zavičaja
TREBINjE - Povezanost sa običajima svoga kraja, ali i traganje za zanimljivim hobijem bili su motiv zbog koga se Trebinjka Maja Skočajić odlučila da stvara unikatne lutke u narodnoj nošnji, jer je to kako sama naglašava način da se tradicija otrgne od zaborava.
Maja kupuje lutke a zatim ih oblači u narodnu nošnju koju sama izrađuje. To sa ljubavlju radi punih deset godina, a ovi unikatni suveniri koji sadrže i etno-stil, za kojim ljudi u dijaspori čeznu stigle su na sve kontinente.
Sve je počelo još u srednjoškolskim danima iz znatiželje, a danas je naglašava za “Glas Srpske” i više od toga.
- Tragala sam za hobijem, nešto što bih mogla raditi što mi se sviđa, ali da nešto i zaradim. Gledala sam jednu emisiju kako žene u Srbiji prave lutke u narodnim nošnjama i odmah se odlučila da pokušam, jer sam veliki zaljubljenik u tradiciju i folklor - prisjetila se Skočajićeva.
Svestrana Trebinjka član je etno-grupe “Zahumlje”, svira udaraljke, odnosno tarabuku pa ljubav ka rukotvorinama ne čudi.
- Privržena sam narodnim nošnjama i tako sam odlučila da pokušam da napravim lutke. Prvo sam pravila krpene lutke i kako nisam bila zadovoljna njihovim izgledom odlučila sam se za barbike. Počela sam da ih oblačim u tradicionalnu narodnu nošnju Hercegovine pa sam onda počela da šijem i dalje - rekla je Skočajićeva.
Vrijeme izrade zavisi od vrste nošnje koju izrađuje pa je tako, priča, za hercegovačku i crnogorsku nošnju potrebno oko sedam sati.
- Kada radim neku nošnju koju do tada nisam radila treba mi i nekoliko dana. Gledam kako izgleda nošnja u pokretu, da skinem što više detalja kako bi na lutkama izgledalo što bolje - naglašava ona.
Na svu sreću sada može kupiti sve što joj je potrebno i u gradu podno Leotara, dok to nije bio slučaj na početku.
- Ispočetka je bila velika borba da nađem materijale, sada imamo dobro opremljene prodavnice u našem gradu. Materijali su originalni, kao na pravoj nošnji. Riječ je o bijelom platnu, čohi, vuni, koži za opanke i svemu ostalom što je i na pravoj nošnji - kaže Skočajićeva, na čiju adresu često stižu i zahtjevi za izradu suvenira sa raznim motivima.
Tako, priča, izrađuje boce i magnete po narudžbi, najčešće sa motivima gradova i kulturno-umjetničkim društvima.
- Kupci su uglavnom naši ljudi iz dijaspore koji su davno otišli u potrazi za boljim životom i hoće da imaju nešto što ih podsjeća na ognjište, korijene, djedovinu - objašnjava Skočajićeva ističući da su česte mušterije i građani Srpske i Srbije.
Razmišlja i da formira udruženje koje bi okupljalo ljude sa kreativnim idejama i koji rade slične stvari u vezi sa rukotvorinama.
- Generalno nema u Trebinju niko da se ovim bavi, ali ni na području istočne Hercegovine. Kada sam tražila nekoga da mi pomogne, posebno u sezoni kada ima mnogo posla, ali i da nauči nije bilo zainteresovanih jer ovo iziskuje vrijeme, vještinu i ljubav. Ipak, kada radimo nešto s ljubavlju sve je lakše - rekla je Skočajićeva.
Suvenirnica
Maja Skočajić poručuje da ima veliku podršku porodice i prijatelja, te da joj oni predlažu i da otvori suvenirnicu. Jedne godine imala je i svoj štand sa suvenirima, ali je odustala jer nije mogla da stiže sve.
- Narudžbe stižu konstantno, sve je krenulo preko KUD-a “Alat”, oni su kupovali i nosili lutke na svoje turneje. Prijatelji mi predlažu da otvorim suvenirnicu, odnosno lutkarnicu, pa eto možda i to bude u budućem periodu. Trebinje je turistički grad, ručni radovi cijenjeni su sve više - rekla je Skočajićeva.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
