Kod Jabuke iz Rogatice ima sve što zemlja rodi
Rogatica - Novo Vilotić (59) iz Rogatice, poznatiji po nadimku Jabuka, svoju "radnju" pod otvorenim nebom nije zatvarao ni ovih dana kada su se temperature vazduha spuštale 20 stepeni ispod nule.
Ovaj vrijedni domaćin se može vidjeti kako po kiši i snijegu, ali i na velikim vrućinama stoji pored puta nudeći svoje proizvode, a njegov životni put je više nego zanimljiv.
Sa suprugom i tri kćerke došao je u Rogaticu sa egzodusom sarajevskih Srba 1996. godine i od tada se na sve načine dovija kako da obezbijedi porodici pristojne uslove za život.
Iako je u Sarajevu radio 18 godina kao trgovac u knjižari beogradske "Prosvete", nemajući drugog izbora u Rogatici se oprobao kao ugostitelj. Ljubitelji dobre kapljice i jagnjetine rado se prisjećaju njegove radnje na ulazu u selo Kovanj, sa desne strane magistralnog puta Rogatica - Podromanija.
Kaže da je mnogo toga uticalo na to da stavi ključ u bravu i demontira svoj improvizovani ugostiteljski objekat. Ipak, nije sjedio skrštenih ruku, pa je odmah krenuo da traži novi posao. Za dnevnicu je, kako kaže, radio sve i svašta, uglavnom teške fizičke poslove. I tako sve donedavno, kada se opet vratio trgovini. Uz pomoć porodice podigao je štand pored puta Rogatica - Mesići, u selu Kukavice.
Prodaje uglavnom poljoprivredne proizvode koje proizvedu njegovi zetovi i kćerke, vrijedni poljoprivrednici.
- Na mom štandu može se naći sve što zemlja rađa u ovim krajevima. Tu su krompir, mrkva, kupus, tikve, obje vrste luka, ali i med, rakija, mlijeko, sir i kajmak, raznovrsno voće, među kojem su posebno tražene kruške viljamovke, i naravno jabuke. Putnici se često zaustave pa pazare sirće od divljih jabuka, ali i razne vrste domaćih sokova, a posebno sve traženiju aroniju. Nađe se i pokoja autohtona ljekovita travka, smrekova boba, plod drenjka, gljiva sunčanica i reduša - priča ponosno ovaj domaćin.
U dahu dodaje da se s vremena na vrijeme na njegovom štandu nađu i svinjske koljence i goveđa glavuša koje kuva i poslužuje "gratis" onima koji svrate na čašicu razgovora. Ponekad nudi i ono što nema, uz obećanje: "Biće sutra."
- Odmah da kažem, nemam ja ovdje neku zaradu. Radim ovo da nisam u kući, da se ne nadmudrujem sa suprugom i da ne idem u kafanu. Bude dana, pogotovo kad je kiša i hladno, da ne pazarim ni marke, ali "radnja" i tada radi od devet do zalaska sunca - kaže sa smiješkom Vilotić, koji je uvijek spreman za šalu, pa je veoma rijetko usamljen kod svog štanda.
Pjesma
Uz putnike namjernike, Novo Vilotić se na svom štandu najviše druži sa ribolovcima. Bilo da love ribu na rijeci Rakitnici ili su samo u prolazu, oni obavezno svrate na čašicu razgovora sa Jabukom. Iz ovakvih susreta nastala je i pjesma koju je pod naslovom "Jabuka" napisao rogatički pjesnik Milun-Mišo Lubarda.
"Jabuka"
Luk i krompir, med i brašno,
nema, šta kod Nove nema,
a na verigama često,
teleća se glava sprema.
Ima piva i sokova,
a rakiju meze zove,
pa ko svrati rijetko može,
trijezan otići od Nove.
Možda radi iz nevolje,
a možda mu taj rad prija,
ako mu ko glave dođe,
to će biti veresija.
Milun-Mišo Lubarda
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
