Kim Barton, magistar etnomuzikolog iz Londona: Izvorna muzika most između tradicije i zbilje
Sve više sam uvjerena da izvorna muzika nije tradicionalna u najužem smislu, a njena vrijednost je u tome da kao složena grupa zavičajnih zvučnih i verbalnih sadržaja postaje moralni temelj onima koji su daleko od rodnog kraja i njegovih vrijednosti.
Rekla je ovo "Glasu Srpske" magistar etnomuzikolog Kim Barton iz Londona, koja priprema doktorat o izvornoj muzici iz sjeveroistočnog dijela BiH. Barton je za ovu specifičnu vrstu muzike, koja se pjeva u dva glasa uz pratnju šargije ili violine, čula osamdesetih godina u Cirihu, gdje je imala nastup sa svojom grupom. Magistrirala je na temu "Upravljanje muzikom u Timočkoj Krajini", a za tri godine, koliko radi na svom doktoratu, u BiH je imala priliku da upozna izvođače ove muzike, zasvira šargiju, ali i da pronikne u dubinu veze izvorne muzike i njenih poštovalaca.
- Pojedinci izvornu muziku nazivaju "seljačkom" ili "primitivnom", što pokazuje da nisu slušali pažljivo. Kada to urade, otkriće ljepotu koju ne mogu ni da naslute - rekla je Bartonova.
* GLAS: Kada ste prvi put čuli izvorne pjesme iz ovih krajeva i šta Vas je inspirisalo u toj vrsti muzike da o njoj pišete doktorat?
BARTON: Slučajno sam 1987. godine u Cirihu ušla u prodavnicu gdje su gastarbajteri iz bivše Jugoslavije kupovali muzičke kasete. Na omotu jedne kasete vidjela sam muzičare koji su imali u rukama meni potpuno nepoznat instrument. Sada znam, to je bila šargija. Slušajući ih, bila sam zapanjena zvukom, tačnosti pjevanja i virtuoznom svirkom. Na početku nisam razumjela zvuk, ni pravila dvoglasnog pjevanja, ili takozvanu kajdu koja je jedna od najupadljivijih karakteristika ove muzike. Razmišljala sam zašto da vrsta muzike koja je i prije 40 godina imala publiku koja je obožava ostane tajna.
* GLAS: Koje krajeve u BiH istražujete i koliko dugo?
BARTON: Najviše vremena provodim u Derventi, gdje mi u svemu pomaže novinar Milorad Nović, moj saradnik i dobar prijatelj. U živiničkom kraju dugo sam bila gošća Džemala Džihanovića, vlasnika studija "Kemiks". Posjetila sam i Zagreb i Slavonski Brod, gdje stanuje mnogo ljudi iz ovih krajeva koji se bave izvornom muzikom. Nedo Vračević i Šerif Isaković su me vodiči kroz muzički život.
* GLAS: Koliko se izvorna muzika u BiH o kojoj pišete razlikuje od muzike u zemlji iz koje dolazite i kako su Vaši sunarodnici reagovali na nju?
BARTON: Takvog spontanog pjevanja u svakoj prilici, gdje god je veselje ili više ljudi na okupu, nema kod nas. Moji poznanici bili su zapanjeni virtuoznošću svirača, a zbunjeni načinom pjevanja, baš kao i ja.
* GLAS: Šta je to što izvornu muziku čini posebnom i kako da se očuva tradicija njenog izvođenja, koje je u mnogo čemu specifično?
BARTON: Pojedinci izvornu muziku nazivaju "seljačkom" ili "primitivnom", što pokazuje da nisu slušali pažljivo. Kada to urade, otkriće ljepotu koju ne mogu ni da naslute. Već 15 godina slušam kako izvorna muzika izumire, ipak ona je još uvijek živa i zdrava. Istina, malo je mladih pjevača ove muzike. Međutim, ništa ne možemo dok pravu umjetničku vrijednost izvorne muzike ne prizna takozvana elita. Ne bi bilo loše ni da vlasti obezbijede podsticaje za industriju izvorne muzike.
Humani aspekt
* GLAS: Da li ste kroz proučavanje ove vrste muzike saznali nešto zanimljivo o srpskom narodu?
BARTON: Jedan dio etnologije izvorne muzike je humanitarni koncert. Izvođači putuju hiljade kilometara da pjevaju besplatno samo dvije pjesme, pokazujući tako ljudskost, humanost i težnju za saradnjom i komšijskim odnosima. Spremnost da se pomogne bilo kome u nevolji je udarna osobina svih s kojima sam imala čast da se upoznam u toku svojih istraživanja i svjedoče o moralnoj moći izvorne muzike.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
