Ikonopisac Nenad Despić oslikao crkvu brvnaru u Višegradu
Višegrad - Dok iscrtavam lik svetitelja, misli su mi obuzete samo njegovim očima, pogledom koji nije od ovog svijeta, crtama lica koje zrače miloštom i dobrotom.
Priča ovo u zanosu slikar ikonopisac Nenad Despić dok stoji pred ikonostasom crkve brvnare u selu Bijela, zadužbini bratstva Tasića i ostalih porodica koje su živjele ili žive u tom mjestu. Zamišljeno gledajući ikonu Isusa Hrista, kome je hram i posvećen, Despić naglas razmišlja.
- Ikone nastaju uz molitvu i miris tamjana, ali dok sam u tom svijetu, odem da radim neki drugi posao, a misli o svecima su mi pred očima. Kad zažmurim, vidim i ono što sam dosad na ikoni naslikao, ali i ono što je ostalo, kao da se moje djelo tvori od dva komada - objašnjava Despić.
Iako se slikari pri crtanju ikona moraju pridržavati strogih crkvenih kanonskih pravila, na njima ostaje i njihov pečat.
- To je pečat naše duše, umjetničkog nadahnuća, onog u nama slikarima skrivenog talenta i onog čega i nismo svjesni dok slikamo, a to doživimo tek onda kad naše rukotvorenije bude završeno - poručuje Despić.
Slikar iz Višegrada je na molbu Starješinstva bratstva Tasića naslikao 17 ikona na ikonostasu, a taj posao bio je završen do Velike Gospojine prošle godine i sedmog sabora Tasića kod hrama.
- Zanimljivo je da ova crkva od brvana starih više od stotinu godina ima toliko ikona - primjećuje Despić.
Umjetnik koji je naslikao i ikone za hram Svete trojice u Rogatici kaže da je, prije nego što je započeo posao, došao u crkvu brvnaru "da osjeti miris i boju lučevog drveta" i ambijent kome se cijeli ikonostas mora prilagoditi.
- Trebalo je svete slike prilagoditi neobičnom izgledu hrama, uklopiti ih u atmosferu prostora i da to sve djeluje kao jedna neraskidiva cjelina - navodi Despić.
Ovih prazničnih dana umjetnik je prvi put vidio sve ikone uklopljene u ikonostas od drveta. Dugo je gledao jednu po jednu, zagledao se u oči svetaca, dodirivao rukama boju, grebkao je prstima, primicao se i izmicao.
- Upečatljiv je Nepatvoreni lik Isusa Hrista na vrhu ikonostasa čije oči prate vjernika bilo na kom mjestu se u hramu nalazio - objašnjava Despić.
Na pitanje zašto je tek poslije pet mjeseci došao da vidi ikonostas sa ikonama koje je izobrazio, Despić je podsjetio na pripovijetku Ive Andrića "Most na Žepi" u kojoj, na kraju gradnje mosta "u vrletnom kraju", neimar odlazi ne okrećući se.
- Po mom mišljenju, svaki umjetnik je svjestan da je njegovo djelo moglo biti mnogo bolje i ljepše i pribojava se samokritike - zaključio je Despić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
