Iako ne govori, Mujo Esmić iz Vlasenice pronašao zajednički jezik sa školskim drugarima: Drugarstvo i bez riječi
VLASENICA - “Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba”, kazao je velikan pisane riječi Branko Radičević, a da je zaista tako, potvrđuje i pomalo neobična priča o prijateljstvu 13 dječaka iz vlaseničkog Srednjoškolskog centra “Milorad Vlačić” koji razumijevanjem, požrtvovanošću i osmijesima ruše sve barijere i koji su najvažniji ispit u životu, humanosti i drugarstva, već položili čistom peticom.
Iako na prvi pogled izgleda da je riječ o sasvim običnom razredu, I5 je sve samo ne običan prvi razred mašinske struke. Među dječacima koji su tek zakoračili na pozornicu života ima onih koji se znaju od malih nogu, ima onih koji dolaze iz drugih gradova, ali i jedan neobičan đak - Mujo Esmić. A Mujo je neobičan jer ne priča. Uprkos tome, ni on ni njegovi roditelji nisu odustali od želje da se Mujo obrazuje i druži sa svojim vršnjacima. Iako nije bilo lako, uz razumijevanje i dobre drugove uvijek nasmijani Mujo stigao je u srednjoškolsku klupu.
Ulogu njegovog najboljeg druga od početka školske godine preuzeo je Marko Đokić. Iako pomalo nestašnog duha, svoju ulogu shvata veoma ozbiljno.
- Muju sam u osnovnoj školi znao iz viđenja i moram priznati da na početku nisam znao kako sa njim da komuniciram. Ipak, veoma brzo sam shvatio šta želi da mi “kaže”. Znam kada želi da odem da mu kupim užinu, sok, kada mu je potrebno društvo. Naravno, uvijek ima onih koji ga zadirkuju, ali zato sam ja tu da to ne dozvolim. Mujo drugarstvo i ljubav iskazuje širokim osmijehom i to mi je najveća nagrada - priča Marko.
U vlaseničku školu Ognjen Đokić je stigao iz Tišče i tada je upoznao Muju. Iako mu je na početku bilo neobično što njegov drugar ne priča i nije shvatao kako će savladavati lekcije i učiti, veoma brzo su se sprijateljili.
- Po njegovim izrazima lica znam da li je radostan, da li mu nešto smeta ili mu nešto treba. Mislim da su se i profesori brzo prilagodili, jer Mujo zadatke koje mu daju uredno završava - kazao je Ognjen.
Profesorica srpskog jezika Tatjana Golijanin ističe za “Glas Srpske” da je Muju lako prepoznati po ulasku u učionicu.
- Udžbenik, sveska i potreban pribor su uvijek uredno složeni na stolu. Pažljivo prati izlaganje i uredno prepiše lekcije koje mu zadam. Uvijek je nasmijan i trudi se da izvrši sve obaveze, pa odsutne prijavi pokazujući mi na mjesto gdje neko od djece sjedi - ispričala je Golijaninova.
Školski psiholog Ilinka Ninić ističe da je najvažnije da je Mujo dobro prihvaćen od svojih vršnjaka.
- Mujo ima poteškoće u intelektualnom funkcionisanju i oštećenje govorno-glasovne komunikacije. Uključen je u redovan sistem školovanja, prihvaćen od strane vršnjaka. Motivisan je i trudi se da stekne osnovna znanja iz teorijskih predmeta, a akcenat se stavlja na savladavanje praktičnih vještina. Majka je spremna na saradnju - istakla je Ninićeva.
A majka Alena najponosnija je jer je njen Mujo poslušno i dobro dijete.
- Uvijek smo mu govorili i otac i ja da sluša, da ne ometa druge na času i da se trudi da savlada gradivo koliko god može. Bilo je zadirkivanja u osnovnoj školi. On je veoma osjećajan i druželjubiv i kroz život korača hrabro, sa osmijehom - kazala je Alena za “Glas”.
Iako bi, po njemu prilagođenom nastavnom planu i programu, Mujo trebalo da ima manji broj časova od drugova, ovaj nasmijani dječak ne propušta nijedan u rasporedu cijelog odjeljenja. Profesori mu ne gledaju “kroz prste” i kažu da je svaka dobra ocjena u dnevniku potpuno zaslužena.
Humanost
Učenici prvog razreda mašinske struke u Srednjoškolskom centru “Milorad Vlačić” žele da pomognu svom drugaru Muji da nabavi neko pomagalo koje bi mu olakšalo svakodnevnu komunikaciju. Zbog toga se ovaj razred uključio u humanitarnu akciju “Čep za hendikep” i polako plastičnim čepovima puni kese koje će biti proslijeđene organizaciji koja je pokrenula tu akciju.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
