Hrastovi na imanju braće Gogića živi spomenik prošlog vremena

Ogromno drveće odolijeva zubu vremena na imanju braće Miloša i Slobodana Gogića koji se ponose ovim živim spomenikom. Hrastovi se nalaze jedan do drugog u razmaku od oko pedesetak metara, a najveći od njih visine je blizu 50 metara i obima oko 5,6 metara.

- Ovo imanje se vodilo u zemljišnim knjigama na većem broju vlasnika, ali tek je odskoro i zvanično u našem posjedu. Iako su hrastovi zaista monumentalni i svakome ko ih vidi zastaje dah, u proteklom periodu su bili zarasli u šiblje i rastinje tako da ćemo narednih sedmica urediti cijeli lokalitet kako bi zablistali u punom sjaju  - rekao je Slobodan.

Miloš kaže da je prije desetak godina stručnjak sa Šumarskog fakulteta u Banjaluci vršio ispitivanje i utvrdio da su hrastovi stari najmanje 350 godina. Na pitanje kako su preživjeli sve ovo vrijeme, Miloš kaže da je to bila puka slučajnost.

- Cijelo područje Lijevča polja i Župe bilo je prekriveno hrastovim šumama. Ali kad je došla Austrougarska i kad je nastupila gola sječa i odvožnja stabala u Austriju, naši hrastovi su ostali na svom mjestu jer je pradjed oko njih napravio svinjac. Stvorilo se veliko blato i jednostavno im se nije moglo prići da se posjeku, tako da su opstali do današnjeg dana - priča Miloš i ističe da ih ni za kakve pare ne planiraju sjeći.

Hroničar Danilo Košutić kaže da se velika sječa na ovim područjima desila na Motajici 1869. godine, kada su isječene ogromne količine hrastovih i bukovih stabala i otpremljene kupcima iz Trsta, Siska i Beograda. Sličnih sječa, prema njegovim riječima, bilo je i za vrijeme austro-ugarske vladavine, ali najveća ipak se dogodila u vremenu od 1922. do 1934. kada se u Motajicu uselila firma “Turčić i sinovi” iz Slavonskog Broda, koju je naslijedila firma “Slaveks”.

- Prema nekim saznanjima, firma “Turčić” bila je za to vrijeme izuzetno moderno organizovana i opremljena. Na eksploataciji šume bilo je angažovano više hiljada radnika po čemu se može zaključiti da se radilo o grandioznom poslovnom zahvatu - kaže Košutić.

On ističe da je za nešto više od dvije godine izgrađena šumska pruga u dužini od 20 kilometara od Kaoca do Gornje Lepenice i dodaje da je kraj rijeke Save firma zakupila oko deset hektara placa i pretvorila ga u ogroman lager.

- Na otpremu su čekale velike količine balvana i ogrevnog drveta što govori da je bilo i izvjesnih oblika prerade. Na Savi su na utovar čekali šlepovi koje su vučni brodovi “damferi” poveli put Beograda. Gola sječa je, prema nekim procjenama, završena 1935. godine - kaže Košutić.

Bogata nalazišta

Hrast je jedno od najdominantnijih vrsta drveća u srbačkoj opštini, a staro korito Vrbasa koje prolazi kroz ovaj kraj sigurno je najbogatije i najočuvanije nalazište hrastova. Jedan takav primjerak prečnika dva metra i veličine gotovo 30 kubnih metara, star možda i hiljadama godina, izvučen je iz obale Vrbasa 2011. godine, a procjenjuje se da u vodi još ima na desetine kapitalnih primjeraka lužnjaka.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.