Han Pijesk: Sve im fali osim popa i poštara
Han Pijesak - Nekada je sve vrvjelo od života, fabrike su radile punom parom, a danas nemamo ni trafiku, dok o razvijenoj industriji i punim školama možemo samo da sanjamo.
Ovako pričaju mještani Han Pijeska, u kojem se zbog teških uslova života broj stanovnika iz godine u godinu smanjuje.
- Nedostaje nam svega, osim popa i poštara - kaže jedan od mještana pomalo u šali.
Njegova sugrađanka Branka Mitrović priča da je sve počelo za vrijeme rata, od kada ova planinska opština samo propada.
- Fabrike su zatvorene, mladi pobjegli, a stanovništvo ostarjelo. Da nesreća bude veća, raširila se priča da je Han Pijesak zaražen osiromašenim uranijumom - priča ona.
Fabrika tekstilne industrije "Jasna" je ugašena, a istu sudbinu doživjela je i drvna industrija "Plinsko", kao i nekadašnji gradski hotel. Još se drži Klaonica i fabrika za preradu mesa, ali i njena budućnost je neizvjesna jer su u gubicima. Rade jedino Šumsko gazdinstvo "Visočnik", opštinska administracija i nekoliko radnji.
- Kod nas je manje-više na sve stavljen katanac ili je pred zatvaranjem. Hotel je poslije privatizacije postao leglo zaraze prepuno pasa lutalica. Imamo jednu apoteku u kojoj su lijekovi i do dva puta skuplji nego u okolnim opštinama Sokocu i Vlasenici. Knjižare su zatvorene, obuću nit' imamo gdje kupiti, nit' popraviti - kazuje Mitrovićeva.
Nedavno je zatvorena i posljednja trafika jer vlasnici nisu mogli zaraditi ni za struju, a kamoli za doprinose i platu.
Šezdesetogodišnja Rosa Borovina na birou je 15 godina. Ona i suprug žive od 300 maraka njegove penzije. Kaže da bi sutra otišla iz Han Pijeska, samo da je mlađa.
- Žao mi je mladih. Fakultetlije cijepaju drva, mole po pilanama za dnevnicu. Moj sin je automehaničar i morao je otići u Bijeljinu jer ovdje posla nema - kaže Borovina.
Dodaje da je težak život među planinama.
- Na ovoj nesrećnoj zemlji ništa osim krompira, luka i mrkve ne uspijeva. Ostala samo gola sirotinja - kazuje Borovina.
Da stanovnicima Han Pijeska nije nimalo lako tvrdi i prvi čovjek opštine Ljubivoje Šupić.
- Život u RS je težak svugdje, a kod nas za još nekoliko skala teži. Nezaposlenost je ogromna. Od 4.000 stanovnika radi jedva njih 1.000, a penzionera ima oko 8.000. Industrija i turizam su zamrli. Imamo samo šumu koja se eksploatiše neracionalno i bez ikakvih kontrola - kaže Šupić.
Prema njegovim riječima, mladi mahom ostaju u gradovima u kojima studiraju, najviše u Banjaluci i po Srbiji.
- U osnovnoj školi imamo samo 129 đaka, a prije nekoliko godina bilo ih je više od 400 - kazuje Šupić i dodaje da očekuje veću podršku Vlade RS.
Škola pred gašenjem
Život u Han Pijesku nije lak ni srednjoškolcima. Nakon završetka osnovne škole nemaju izbora za nastavak školovanja. Gimnazija je sve što im se nudi. Oni koji maštaju da budu frizeri, ekonomisti, trgovci, automehaničari... moraju na autobus put Vlasenice i Sokoca.
- Naša Gimnazija je bila jedna od najpoznatijih u bivšoj Jugoslaviji, ali zbog smanjenja broja učenika gotovo da smo došli do zatvaranja. Sada radimo kao područno odjeljenje sokolačke gimnazije i imamo po jedno odjeljenje u svakom razredu - kažu u školi i dodaju da su ranije učenici mogli da upisuju i trogodišnje zanate.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
