Fijakerom jezdi stazama mladosti
Višegrad - Mladost je u mladalačkom zanosu i ljepoti, ali kako i treće životno doba može biti uzbudljivo i kako se sjećanja oživljavaju i vraćaju u sadašnje dane, zna vojni penzioner Vojko Pajević iz sela Vardište kod Višegrada.
On je, pored stana u Beogradu, odlučio da se okrene selu i našao je duševni mir na očevom imanju u Vardištu. Nabavio je najprije konja Šarca, pa onda i fijaker koji je dopremljen čak iz Somobora.
- Osjećam se ovdje rajski. Tu su staze mog djetinjstva, rijeka moje mladosti, stara kuća koja podsjeća na brojnu porodicu Pajevića, moja lijepa supruga, a sad i fijaker i vožnja drumovima oko rodnog sela - rekao je bivši pukovnik JNA i Vojske RS.
Pajević kaže da mu se želja ispunila pa je nabavio fijaker, kakav su posjedovale nekad samo seoske gazde i kada je svaka imućnija kuća imala konja "sedlanika".
- Prvo moje dalje putovanje fijakerom biće na "Zavičajne dane" u Mokroj Gori, a onda ću se ovako u narodnoj nošnji ovog kraja pojaviti i kod manastira Dobrun za Veliku gospojinu - priča Pajević.
Pajević nas je dočekao u narodnoj nošnji ovog kraja uz granicu sa Srbijom, koja je ista za Srbe na desnoj obali Drine kod Višegrada.
- I moji pradjedovi i djedovi su nosili koporane, zubuniće, odnosno dugi prsluk od sukna. Imali su bijele vezene košulje, rajtoz pantalone i opanke šiljtane kakvi se nose u Šumadiji - govori Pajević pokazujući svoje novo odijelo.
Ovaj penzioner priča da se sad mladi čude kako su njihovi preci mogli i ljeti i zimi da budu odjeveni u suknena odijela i objašnjava da je vuna najbolji izolator i od vrućine i hladnoće.
Bivši visoki oficir kaže da mladi ljudi žude da brzo sazru, a kad ostare žele da se vrate u mladost.
- Ovdje sa ovim što imam, uz zdravu hranu proizvedenu u mojoj njivi, sa starom nošnjom, fijakerom i Šarcem zaista se osjećam srećnim - ističe Pajević držeći u ruci kožnu kamdžiju dok uz topot kopita fijaker klizi nekadašnjim carskim drumom pored rijeke Rzav.
Kuća Paje Pajevića
U periodu između dva svjetska rata skoro svako selo u višegradskoj opštini imalo je svog viđenijeg gazdu, a u selu Vardištu bio je to čuveni Pajo Pajović.
- Moj stric Pajo je za to vrijeme izgradio kuću nevjerovatnih dimenzija 14 puta deset metara, a samo sa jedne strane bilo je osam prozora. Pajova zadruga imala je 25 čeljadi i svi su živjeli u slozi - kaže Vojko Pajović.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
