Emil Vlajki, autor novog romana o izraelsko-palestinskom razračunavanju: Surova istina o sukobu ispričana sudbinama ljudi

Novi naslov stigao je u vrijeme kada je njegov prethodnik "Četnikuša" izazvao ogromno interesovanje u ovdašnjoj javnosti. Dva romana osim identičnog potpisa autora povezuju i iste ljudske sudbine. U BiH su suprotstavljena tri naroda na istoj zemlji, a na području bivše Palestine dva naroda. U oba romana sinovi nehotično uzrokuju smrt svojih majki. U oba se romana opredjeljenje za jednu od zaraćenih strana smatra kao nešto normalno, a borba za mir kao izdaja nacionalnih interesa. U oba romana ginu pobornici za mir, a trijumfuju šovinisti.

GLAS: Izlazak Vašeg romana "Smrt u Jeruzalemu" poklopio se sa nedavnom odlukom predsjednika SAD Donalda Trampa da premjesti američku ambasadu u taj grad, što je izazvalo proteste i krvave nerede u arapskim/islamskim zemljama o kojima pišete. Zašto je Jerusalim toliko važan za muslimane i Jevreje?

VLAJKI: Prvo, htio bih istaći da tko god bude pročitao ovaj roman od sada će mu biti sve jasno o jevrejsko-arapskom sukobu u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Što se tiče Trampove odluke da Ambasadu SAD premjesti u Jeruzalem, problem je druge vrste. Izrael je 1950. godine odlučio da zapadni Jeruzalem bude njegov glavni grad. Izrael 1967. godine osvaja i istočni Jeruzalem i odlučuje da ovako ujedinjeni grad bude njegova prijestolnica. Za Arape, uključujući Palestince, je to glavni problem. Oni smatraju da bi istočni Jeruzalem trebalo da bude glavni grad novoformirane države Palestine. Istočni Jeruzalem zbog toga što se tamo nalaze, nakon objekata u Meki i Medini, dvije najvažnije vjerske institucije islama - džamije Al-Aksa i Kupola. Iz ove posljednje je prorok Muhamed, navodno, uzletio u nebo. Izrael smatra da je to mit i da su ove dvije džamije izgrađene na Svetom brdu, na temeljima Solomonovog hrama, najvažnije vjerske jevrejske institucije opisane u Bibliji. Arapima/muslimanima je, dakle, važan istočni Jeruzalem, a Trampova odluka je samo dolila ulje na vatru. Dodajmo i da je kršćanima Jeruzalem također važan, jer se tamo, navodno, nalazi Kristov grob.

GLAS: Činjenice govore da je problem jevrejsko-palestinskih odnosa mnogo dublji i da je u vezi sa doseljavanjem Jevreja u njihovu nekadašnju domovinu koju su Rimljani nazvali Palestinom nakon što su protjerali Jevreje sa njihove zemlje u drugom vijeku nakon Hrista. Da li su Jevreji nakon 2.000 godina odsustva imali pravo da ponovo naseljavaju Palestinu?

VLAJKI: Na ovo je nemoguće decidno odgovoriti, jer svaka strana u konfliktu ima svoje razumijevanje ovog pitanja. Jedino mogu ukazati na slijedeće, na tom prostoru nije nikada bilo palestinske države, već su njime vladali Turci i kasnije Britanci. Naseljavanje takvih prostora gdje je postojalo autohtono stanovništvo već je viđeno u modernoj povijesti (Australija, Amerika). Tamošnje stanovništvo, u ono vrijeme, je sebe smatralo Arapima, a ne Palestincima. Čak su i zvaničnici nekih arapskih država (Saudijske Arabije, Jordana, Sirije) negirali postojanje Palestine. Svijet je decenijama govorio o palestinskim izbjeglicama, a ne o palestinskom narodu. Jevreji, s obzirom da je to nekad bila njihova zemlja, prije nego što su otjerani od Rimljana ima 2.000 godina, smatrali su da posjeduju historijsko pravo da tu budu, naravno pod uvjetom da to ne ide na štetu palestinskih Arapa. I velik broj doseljenika je bježao pred nacističkom Njemačkom, a mnogi su bili oni koji su preživjeli njemačke koncentracione logore. Ali da ne dužim. Da su Arapi 1948. godine bili razumniji i da su prihvatili ondašnji, teritorijalno daleko manji Izrael određen u Ujedinjenim nacijama, u kojem je bio jednak broj Arapa i Jevreja, kao i državu Palestinu, također stvorenu po odluci UN, svi bi u tom času beneficirali, Jevreji i Arapi.

GLAS: Palestinski terorizam je prisutan od samog osnivanja države Izrael. S druge strane Izrael je mnogo jači i djeluje neproporcionalnom silom prema Palestincima. Zar nije strašno to što se nedavno dešavalo u Gazi naseljenoj isključivo Palestincima?

VLAJKI: Naravno, da je strašno. Vidjeti grad u ruševinama sa velikim brojem mrtvih, uglavnom civila, posebno djece, mora izazvati revolt kod svake normalne osobe protiv počinioca te katastrofe. Ali, uvijek postoji ono "ali". Dat ću jedan primjer ne zadržavajući se na neprekidnom palestinskom terorizmu od osnutka države Izrael, od kojeg je u samoposlugama i autobusima stradalo na hiljade Jevreja. U dužem vremenskom razdoblju su terorističke palestinske organizacije Hezbolah i Hamas godinama raketirale sa područja Gaze izraelska pogranična naselja. Stradavali su civili, od toga stotinjak djece sa imenom, prezimenom, godinom rođenja i pogibije. Svjetska štampa o tome skoro uopće nije pisala. Izrael je protestirao, vršio represalije i reagirao na način koji smo svi vidjeli i što je za svaku osudu, jer je u tim akcijama stradavalo mnogo više Palestinaca nego Jevreja. Ali, što je sa poginulim jevrejskim civilima, posebno djecom? Zar su oni manje vrijedne žrtve? Ciklus nasilja je nezaustavljiv. Palestinci, kako vele, teroriziraju Izrael zbog njegovih zločina nad njima, a Izrael to isto radi zbog palestinskih terorističkih zločina. U stvari, žrtve su jedni i drugi i to, očito, militantnim krugovima suprotstavljenih strana ide u korist.

GLAS: Zašto se Vaš roman zove "Smrt u Jeruzalemu"?

VLAJKI: Zato jer je on, u izvjesnom smislu, kronika smrti na tim područjima, krvava bajka. Roman počinje sa opisom masakra nad Palestincima kojeg je, u Deir Jasinu, izvela jevrejska teroristička organizacija Irgun 1948. godine. Pri tome su stradali roditelji Asima koji je jedan od glavnih likova romana. Zatim se opisuje stradanje Asimove djevojke Hilde. Mići, drugom glavnom liku u romanu, je u palestinskom terorističkom napadu ubijena vjerenica Olivija, Izraelka. Mićinom nepažnjom i naivnošću stradaju njegova majka Bea i Asim, oboje pobornici za mir na tim prostorima. Ubija ih Aron, suradnik Bee, jevrejski ekstremista koji je protiv mira sa Palestincima. Aron, radi tih ubojstava, sam biva osuđen na smrt. Sve je protkano nizom drugih stradanja, Jevreja i Palestinaca.

GLAS: Da li Vaš novi roman ima veze sa prethodnim romanom "Četnikuša"?

VLAJKI: Naravno da ima. U BiH su suprotstavljena tri naroda na istoj zemlji, a na području bivše Palestine dva naroda. Rada, Srpkinja koja se bori za mir i pravdu, stradava u Sarajevu jednako kao i Bea u Izraelu. U oba romana sinovi nehotično uzrokuju smrt svojih majki. U oba se romana opredjeljenje za jednu od zaraćenih strana smatra kao nešto normalno, a borba za mir kao izdaja nacionalnih interesa. U oba romana pogibaju pobornici za mir, a šovinisti trijumfiraju.

GLAS: Može li se reći da su Srbi danas, metaforički rečeno, savremeni Jevreji?

VLAJKI: To je sasvim sigurno. Stradanje milijuna Srba u Prvom i Drugom svjetskom ratu koji su se borili protiv sila zla je nepobitna činjenica. Demonizacija Srba, njihovo uništavanje i protjerivanje iz Hrvatske, BiH i sa Kosmeta također su neosporni fakti. U određenom trenutku, sjeverni dio Kosmeta je bio najveći koncentracioni logor u Evropi. Negativno etiketiranje Srba vrši se i dan-danas.

Čitaoci neka sude

GLAS: S obzirom na to da ste Vi jedan od glavnih likova Vašeg novog romana, a po majci ste Jevrej, da li ste bili pristrasni u opisivanju događaja u Palestini?

VLAJKI: O tome Vam ne mogu ništa reći. Javnost i čitaoci će to prosuditi. Recenzenti ovog romana: Jevreji, Bošnjaci i Srbi to nisu primijetili.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.