Dalibor Petrašević i Igor Čavić na motorima stigli od Beograda do Dakara FOTO

Ovaj dvojac prošle godine posjetio je Iran, a krajem aprila motorima su stigli na afričko tlo, sve do Senegala i čuvenog Dakara. Osjetili su čari pustinje, ali i vidjeli kako ljudi žive na Crnom kontinentu, posebno u Mauritaniji gdje ne postoje nikakva pravila.

Zaljubljenici u dvotočkaše svoje godišnje odmore tempiraju da upoznaju nove predjele, kulture i narode. Petrašević priča za “Glas Srpske” da im je nakon Azije bila želja da se otisnu i do Afrike, iz koje nose zanimljive utiske.

- Ovo je bila nezaboravna avantura. Evropa nam je već poznata, ali ipak moram priznati da sam se oduševio Andorom, jer je ona mala Švajcarska - počinje priču Petrašević.

Kako kaže, i Afrika ga je oduševila, ali i zabrinula. Uvjerili su se da je i dalje izuzetno opasna za turiste.

- Što se tiče Afrike, Mauritanija je jedna od najnegostoljubljivijih zemalja na svijetu. Ni po forumima i svjetskim rejtinzima ne preporučuju posjetu toj zemlji. Tamo nema turista, niti stranaca, a zbog kriminala, ubistava i pljački otkazan je i reli Pariz - Dakar. Osjetili smo sve to na svojoj koži, ali ipak je najvažnije da smo se živi i zdravi vratili svojim kućama - rekao je Petrašević.

Dodaje da su tu imali nekoliko nezgodnih situacija, a najveći problem bio je nedostatak benzina na pumpama.

O nekim alternativnim putevima nisu smjeli ni razmišljati, jer se vjerovatno ne bi ni vratili živi s obzirom na opasnosti koje vrebaju iza svakog ćoška.

- Imali smo na motorima neke zalihe u kanisterima. Ja 12, a Igor 14 litara. Znali smo da ćemo vrlo teško naći benzin, baš su rijetke pumpe gdje smo uspjeli naći gorivo, a zbog bandi nije preporučljivo da se zalazi mimo asfaltnog puta. I u hotelu gdje smo spavali, čovjek koji tamo radi, preporučio nam je da ne izlazimo iz hotela, da ne idemo kroz grad, jer nije bezbjedno za strance - istakao je on.

U toj zemlji se, kako kaže, nema šta puno ni vidjeti jer ljudi i dalje žive na smetlištu.

- Teško je opisati saobraćaj, to je haos, voze sa svih strana u suprotnom smjeru i to bez svjetala. Auta su polupana, bez vrata i prozora, gledali smo tu samo kako da izvučemo živu glavu - dočarao je Petrašević dio avanture na koju kreću samo najhrabriji.

Ipak, s tog kontinenta nose i pregršt lijepih utisaka.

- Proputovali smo i kroz Maroko, zapadnu Saharu, Senegal. Sjever Maroka je zanimljiv, tu su sveti gradovi, Fes, Kazablanka, Rabat, Marakeš, ima puno turista, ima se štošta vidjeti. Evropljani i stranci se tu i zadržavaju. Od sjevera Maroka putovali smo trajektom iz španske Almerije do Maroka oko osam sati kada samo išli prema Senegalu, a u povratku smo prešli iz Mančira u Gibraltar za 45 minuta - rekao je Petrašević.

Za ovakav podvig morali su biti dobro pripremljeni. Umor osjećaju i nakon nekoliko dana, ali kako kaže nije im žao.

 - Bilo je naporno, treba to izdržati, tijelo i ruke su pod pritiskom. Zabole i leđa, svakodnevno naprezanje od putovanja, koncentracija pada, jer vozite na putevima koji su od pijeska. Sve smo izdržali - rekao je Petrašević.

S putešestvija nose pregršt anegdota. Tako su u Senegalu upoznali i muzičku zvijezdu koja je bila impresionirana da je neko prevalio toliki put da bi došao do pustinje i Dakara.

- Bilo je mnoštvo zanimljivosti. Svaki dan je bio prelijep. U Senegalu smo upoznali i jednu tamošnju muzičku zvijezdu po imenu Zion. Oduševljen je bio činjenicom kada samo mu rekli odakle smo došli. Tamo je baš popularan, zvali smo ga da dođe kod nas - rekao je Petrašević.

U Senegalu su probali njihovo pivo i hranu specifičnu za tu zemlju. Oduševljeni su i jednim i drugim.

- Uživali smo u senegalskom pivu, a od hrane smo jeli najviše morsku ribu. U zapadnoj Sahari smo jeli meso kamile koje je kuvano s povrćem u glinenim posudama i veoma je ukusno - rekao je Petrašević.

Htjeli su da voze kroz pustinju kako bi u potpunosti doživjeli čari ovih zemalja. Dnevno su u prosjeku prelazili oko 650 kilometara, a to se razlikovalo od zemlje do zemlje jer sve zavisi od uslova na putu.

-  U Mauritaniji smo zbog loših puteva prelazili maksimalno 400 kilometara dnevno, loši su putevi i nema šanse da se može preći više, dok smo u Evropi autoputevima prelazili i do 900 kilometara - dodao je on.

Izdvaja i jednu stvar koja će ostati u trajnom sjećanju.

- Kada smo došli na granicu između zapadne Sahare i Mauritanije počela je padati kiša. Komentarišemo da nam je neko rekao da ćemo tu oblačiti kišno odijeli ne bismo mu vjerovali. Pričali smo kasnije s lokalcima i oni su rekli da se jednom u deset godina desi da u aprilu padne kiša i baš je padala kad smo mi bili - rekao je Petrašević.

Vladivostok ili Amerika

Kako kaže Dalibor Petrašević, putovanje motorima je strast u kojoj uživaju tako da već razmišljaju gdje će putovati iduće godine.

- Afrika je pokorena, u Aziji smo već bili, vidjećemo šta je sljedeće, meni je želja da odemo do Vladivostoka na krajnji istok možda već sljedeće godine. Postoji opcija, jer smo upoznali neke ljude u Maroku, a koji žive u Americi da motore prebacimo u Ameriku pa da idemo voziti i tamo ali vidjećemo - kazao je Petrašević.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.