Četiri sestre Kačavenda iz Laminaca kod Gradiške osvojile 86 medalja
GRADIŠKA - Postati šampion u nekom sportu istinski je uspjeh za svako dijete i veliki ponos za roditelje, a kada odgojite čak četiri šampionke onda je to rezultat za divljenje.
To je upravo slučaj u šestočlanoj porodici Kačavenda iz Laminaca kod Gradiške u kojoj žive regionalne i republičke prvakinje Republike Srpske u karateu, Milica (11), Dunja (10), Milana (10) i Mikaela (7).
Iako su se karateom počele baviti kako bi razvijale zdravo tijelo i duh, uspjesi su došli sami po sebi. Za kratko vrijeme, na raznim takmičenjima organizovanim pod okriljem Karate saveza Republike Srpske i BiH, osvojile su čak 86 medalja kao članice KK “Sensei Karate Do” iz Nove Topole.
Majka Mirjana kaže da u njihovoj kući borilačkim vještinama jedino ne barata suprug Vladimir, a ljubav prema ovom sportu naslijedile su od nje, jer je svojevremeno i sama trenirala katare.
- Djecu smo upisali na karate kako bi razvijali organizam i jačali mentalne sposobnosti i rezultati nam nikada nisu bili u prvom planu. Srećni smo kada vidimo da napreduju, ali se trudimo da ne zapostavljaju učenje i druge školske obaveze i za sada im dobro ide - kaže Mirjana.
Najtrofejnija među njima jeste Milica kojima ima čak 30 medalja i republički je prvak u katama u uzrastu od 11 godina u pojedinačnoj konkurenciji. Milana ima 27, Dunja 23, a najmlađa Mikaela šest medalja i regionalni je i republički prvak u katama za djecu od sedam godina.
Nastupaju i na ekipnim takmičenjima, a tri starije sestre su na regionalnom i republičkom prvenstvu bile prve u katama i druge u borbama.
- Treniramo četiri puta sedmično, nekad bude naporno, ali sve izdržimo. Nas tri imamo zeleni, a Mikaela crveni pojas. Planiram ići sve do crnog pojasa, ali to mogu tek kad napunim 18 godina - kaže Milica.
Od mnogih takmičenja, Milica najviše pamti državno prvenstvo BiH koje je nedavno održano u Zenici gdje je bila treća i izborila nastup na Balkanskom prvenstvu u Bihaću, kao i regionalno prvenstvo u Banjaluci, gdje je od 400 takmičara bila prva po broju osvojenih medalja.
- Bilo je teško jer je bila jaka konkurencija, ali sam htjela dokazati sebi i trenerima da to mogu. Srećna sam zbog osvojene bronze i što je bar neko od nas šestoro iz kluba uspio doći do medalje - ističe Milica, koja je dobila i priznanje Grada Gradiška za najperspektivnijeg sportistu za 2021. godinu.
Trener Darko Kezija kaže da je u proteklih 11 godina, koliko postoji klub, stotine djece pohađalo njihove treninge, ali se sestre Kačavenda posebno izdvajaju.
- Jednom prilikom sam trenirao tri brata, ali do sada nisam imao u klubu četiri rođene sestre. I svaka je za primjer, prvo kao drug, a onda i karatista. Veoma su aktivne jer se takmiče u katama i borbama, ekipno i pojedinačno što je zaista naporno. Međutim, one sve stižu i ostvaruju vrhunske rezultate. Mnogi naši članovi se s pravom ugledaju na njih - kaže Kezija.
Dodaje da imaju podršku grada, ali bi ona mogla biti i bolja.
- Dobijamo nešto novca iz budžeta, na čemu smo zahvalni, ali ne uspijevamo time pokriti sve obaveze, pa se nadamo da će biti prilike za povećanje - kaže Kezija.
Pjesme
Sve četiri sestre pjevaju u školskom horu, a u slobodno vrijeme kod kuće često pjevaju kosovske i duhovne pjesme koje su naučile od majke Mirjane. Vole učiti i engleski jezik. Za druge sportove trenutno nemaju vremena, osim što bi Dunja jednog dana voljela da trenira fudbal.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
