Braća Turkić u rodnoj Kupreškoj visoravni

Podigli su jedinstveno spomen-obilježje u obliku krsta za sve pravoslavne Srbe i redovno šalju pomoć svojim Kuprešacima da bi im olakšali teške povratničke dane.

Janko i Desanka bili su poznati učitelji i iz njihove ljubavi na svijet su došla tri junaka sa Kupresa Jesenjin, Saša i Simon.

Danas, hiljadama kilometara daleko, Simon i Saša propovijedaju pravoslavlje. Od 1999. godine Simon je sveštenik u Frankfurtu na Majni, dok je Saša sveštenik u Alabami u gradu Galf Šors.

U razgovoru za Srnu, otac Simon priča da nikada nije i neće zaboraviti svoj Kupres.

"Rat nas je, kao i većinu, zaprepastio, a kada nam je izgorjelo 3.000 knjiga, zapaljene su uspomene na naše djetinjstvo i svakodnevno šetanje sa ocem Plazenicom - čudesnom planinom", prisjeća se otac Simon.

Ove tople ljetnje dane braća Turkić provode u rodnom Kupresu sa majkom, besjede o bezbrižnom djetinjstvu i prisjećaju se lijepih prošlih vremena.

Sveštenik Simon priča sa ponosom o svom pokojnom ocu Janku koji je volio književnost, prirodu, ali iznad svega Gospoda i život dao za slobodu i otadžbinu.

Devedesete godine Janka Turkića odvele su u rat, gdje je i život dao za zavičaj. U znak sjećanja na oca i sav postradali pravoslavni rod bilo gdje u svijetu, braća Jesenjin, Saša i Simon podigli su spomen-obilježje u obliku krsta na Kupresu.

"Kupres, Knin, Glamoč, Drvar, Petrovac, isto nam predstavlja, kao i Prizren i Kruševac. Gdje god da smo, ono smo što jesmo. Mi Srbi smo rođeni u pravoslavnoj vjeri i prizvani da budemo ljudi. Tako moj brat i ja služimo daleko kilometrima od naše visoravni i planina, ali mislima i molitvom bliski zemljacima i zavičaju", besjedi otac Simon.

Gorštaci, visoki i stameni, sa još većim srcem braća Turkić nesebično pomažu svoje zemljake sa Kupresa.

"Do sada smo slali humanitarnu pomoć rodnoj grudi. Dva šlepera sa humanitarnom pomoći. I odlučili smo se da podignemo jedan krst u našem zavičaju. To je krst na kojem stoji prvi natpis 'Svim pravoslavnim Srbima'. Željeli smo da bude za pokoj duše našem ocu, koji je dao život u odbrani otadžbine i za pokoj duša svima koji su položili živote za otečestvo, i to ne samo na Kupresu nego bilo gdje da su postradali Srbi", objašnjava sveštenik Simon.

On kazuje da je krst podignut u želji i za vaskrsenje zavičaja.

"Krst je ppobudio naše zemljake da se ne odriču svoga do groba. Svake godine 26. jula je Sabor kod krsta. I do sada smo održali sedam sabora. I ove ćemo godine, ali biće samo parastos", najavio je otac Simon saborovanje srpskog življa sa Kupresa.

Turkići organizuju i akciju pod nazivom "Božićni dari djeci Kupresa", pa putem društvenih mreža sveštenici i prijatelji šalju priloge koji kasnije budu poklonjeni djeci Kupresa. Prošle godine za 69 mališana sa Kupresa darovano je po 373 KM.

SRBIN U SVIJETU KAO ORAO U LETU

"Biti Srbin u svijetu je kao orao u letu, koji gleda šta se iza brda valja i koji zna da um caruje, a snaga klade valja. Srbin biti znači biti čovjek. Čovjek biti znači biti Božiji. Božiji biti znači sve ljubiti", kazuje otac Simon.

Čudo je, veli on, da srpski narod i postoji poslije turskog ropstva i dva Svjetska rata. "To čudo zbog kog postojimo jeste naša vjera i ko nas je održao i drži jeste Bog otaca naših. Moj saslužitelj otac Slobodan Tijanić, kome je deda ubijen u Jasenovcu, reče: žViše volim da je mučenik nego da je on bio dželatž", kazuje otac Simon.

KRAJINA JE I KNIN, ALI I KOSOVO I METOHIJA

Otac Simon kazuje da je Krajina i Knin i Kosovo.

"Naš narod je mučenički i stradalni, ali dobrog i velikog srca. To je plemenita nit koju vidimo u našoj djeci od Krajine jedne do Krajine druge. Jedna Krajina je Knin, a druga Kosovo i Metohija. I ovdje nema pretenzija i politike nego imaju groblja i manastiri koja svjedoče o našem vjekovnom mučeničkom postojanju", kazao je otac Simon.

Sveštenici Turkići svoju djecu uče - da biti Srbin znači da ti je brat mio ma koje vjere bio i da ti je bolje izgubiti glavu nego svoju ogriješiti dušu.

"To je temelj Krajišnika. Zidine nerazrušive i koje ćemo obnoviti. Srbin iz Krajine pjeva na kamenu - žja se svoga ne odričem do grobaž. Misija mog brata i mene je ta da podstaknemo naše rođake, jer smo svi rod, da se ne odriču svoga. Ko se odrekne, pokloni i proda, prodao je grobove svojih predaka i ostavio svetinju svog zavičaja", istakao je otac Simon, dodajući da su humanitarne akcije koje realizuju naišle i na pohvale od ljudi rimokatoličke i islamske vjeroispovijesti.

Otac Simon je završio razgovor kazujući riječi blaženopočivšeg patrijarha Pavla da "trebamo biti ljudi".

"Mi ne možemo birati kada i u kom narodu ćemo se roditi. Ali, možemo uvijek birati da budemo ljudi ili neljudi. Budimo ljudi. Nemojte da vas ubijede da smo najgori. Nismo najgori. Nismo ni najbolji. Nego smo kao i svi drugi narodi - ima nas i dobrih i loših. Poručujem omladini, ako im se žuri, neka sjednu i uče. Među ljudima neka ukrote jezik. Za stolom neka ukrote ruku, ako te nisu primijetili dok si sjedio, ne moraš ni ustajati", kaže otac Simon.

Kupres, je gradić u jugozapadnom delu BiH. U opštini Kupres nalazi se Kupreška visoravan na 1.200 metara nadmorske visine i obuhvata više od 550 kilometara kvadratnih. Nekada većinsko srpsko mjesto, danas su Srbi tamo manjina, a braća Turkić svojim dobrim djelima svjedoče o iskrenoj ljubavi prema Krajini, otadžbini, zavičaju i srpstvu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.