Banjalučanin Marko Kremenović: Samo me sreća sačuvala dok se zemlja tresla
Banjaluka - Povrijeđeni su ležali posvuda, vojska je nosila krvave ljude, dok su mnogi uplakani stajali ispred ruševina svojih domova. Spavali smo na ulici. Ipak, nisam htio da odustanem od penjanja, vjerovao sam u sreću i da mi se ništa neće desiti, i ona me nije izdala.
Tim riječima započinje svoju priču Banjalučanin Marko Kremenović, koji je u petak stigao kući, poslije četiri sedmice boravka u Nepalu, koji su prethodnih dana pogodili razorni zemljotresi u kojima su živote izgubile hiljade ljudi. Ovaj hrabri mladić otišao je u tu daleku azijsku zemlju potpuno sam. Kupio je jeftinu avionsku kartu od Sarajeva do Katmandua, sve sam organizovao i otisnuo se u nepoznato.
- Na internetu sam pronašao i partnere za penjanje, mladića i dvije djevojke iz Kanade, koji su planirali penjanje u istom periodu kad i ja - priča Marko.
Na pitanje koliko dugo se bavi alpinizmom, smije se, odmahujući rukom. Kaže da se u planinarsko društvo učlanio samo 15 dana prije odlaska u Nepal, da bi saznao osnovne informacije o planinarenju.
- Prije vrha Kala Pathar, od 5.550 metara, koji je bio moj cilj, koji sam eto uspio da ostvarim, penjao sam se jedino na Šehove i Kozaru - kaže veselo Marko.
Osmijeh nestaje kada počinje da priča o onome što je preživio u Nepalu. To ja, naglašava, teško opisati. Ponavlja da je prava sreća da je ostao nepovrijeđen.
Prvi zemljotres zatekao ga je u prodavnici dok su kupovali kabanice. Njegov epicentar bio je na oko 80 kilometara udaljenom mjestu Pokhara.
- Odjednom se počelo sve tresti, padaju stvari sa polica, prodavačica počinje da paniči. I ja sam se uplašio - priča Marko.
Kaže da mu je najgore bilo te prve noći. Nije spavao u hotelu zbog opasnosti od rušenja pa je prenoćio u kuhinji od drveta.
- Zemlja se tresla svakog sata - kaže Marko, koji se zbog svega što je preživio i sada trza u snu. Ipak, sa osmijehom dodaje da je odlično prošao, jer mu je to jedina posljedica iz Nepala. Drugi jači zemljotres zatekao ga je na ulici, kada je išao da posjeti najveći Budin spomenik u Katmanduu.
- Prvo su se uplašile životinje. Začuo se lavež pasa i gavranovi. Bilo je jezivo. Toliko se treslo da se nije moglo hodati, morali smo sjesti. Sve je porušeno - završava svoju priču ovaj avanturista, koji je spreman na novo putovanje, na kojem neće biti, kako se se nada, zemljotresa.
Kremacije
Tokom posljednja dva dana boravka u Katmanduu Marko Kremenović pokušao je da posjeti neke od najstarijih spomenika koji su pod zaštitom UNESCO-a.
- Gotovo je sve uništeno - rekao je on.
Prošao je, kako kaže, i kroz mjesto gdje se obavljaju kremacije.
- Dnevno tu obično obave petnaestak kremacija, a poslije zemljotresa je spaljivano više od 300 tijela u jednom danu - kazao je Marko.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
