Babin hrast svjedok i ratova i ljubavi

Ovaj dendrološki spomenik pored regionalnog puta Derventa - Prnjavor svojom ljepotom često je plijenio pažnju prolaznika. Mještani kažu da je duže vrijeme bio u lošem stanju te ističu da je nakon njegovog pada u nedjelju korijenje izvaljeno iz zemlje, pa je ostala velika rupa.

Stručni saradnik za turizam u Turističkoj organizaciji grada Derventa Mladen Pećić kaže da je hrast spomenik prirode koji je bio od velikog značaja za mještane Dervente.

Procjene su, kako kaže, da je star između 350 i 400 godina, dok je obim njegovog stabla između šest i sedam metara, što će se analizama sada moći detaljno utvrditi.

- U prošlosti se nazivao Pušnikov hrast, zbog porodice Pušnik koja je tu živjela prije Drugog svjetskog rata. Kasnije je u narodu bio poznat kao babin hrast - rekao je Pećić dodajući da na području Dervente postoji još sličnih hrastova.

On kaže da su se mnogi posjetioci Dervente često raspitivali o babinom hrastu, a o njemu su snimljene i mnoge priče.

- To je bila svakako jedna od zanimljivosti i atrakcija grada, pa su se ljudi često fotografisali pored njega - kazao je Pećić.

Istoričar iz Dervente Damir Kljajić objašnjava da su ga mještani nazvali babin hrast po Draginji Živanić, koja je živjela u kući pored stabla.

- Do 2018. godine, do smrti, u toj kući živjela je njena unuka Ljubica Jandrić koja je pričala da su stručnjaci prije posljednjeg rata obišli hrast i utvrdili da je star oko 350 godina, te da je najstariji u derventskom kraju i jedan od najstarijih u Srpskoj - kazao je Kljajić.

Uz hrast su, kako priča, vezane i mnoge priče.

- Tu su se okupljale vojske, organizovali ustanci, nedjeljom su se održavale igranke te su organizovani i zborovi. Ispod ovog drveta su se sastajali mladi zaljubljeni parovi koji su tu ašikovali. Mnogo toga se dešavalo oko hrasta, jer je on služio stanovništvu kao orijentir za razne sastanke - kazao je Kljajić.

Načelnik Odjeljenja za zaštitu prirodnog nasljeđa u Republičkom zavodu za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Dragan Kovačević za “Glas” kaže da hrast lužnjak nije imao zvanični status zaštićenog područja.

- Međutim, u saradnji sa lokalnom zajednicom, u želji da ga sačuvamo, nekoliko puta smo ga orezivali i pokušali da mu skinemo višak grana - rekao je Kovačević.

Problem je, kako kaže, što se on nalazio na privatnoj zemlji i što vlasnik parcele raspolaže svim pravima na deblo koje je sada oboreno.

Ispričao je da je razgovarao sa profesorima Šumarskog fakulteta, kao i nadležnima u “Šumama RS” koji će zajedničkim snagama pokušati, preko lokalne zajednice, da stupe u kontakt sa vlasnicima.

- Pokušaćemo da izvučemo jedan mali kotur od oko 25 centimetara koji bi bio ostavljen kao eksponat za obavljanje određenih edukacija i naučno-istraživačkog rada - rekao je Kovačević.

Priroda

Damir Kljajić kaže da je hrast lužnjak jedna od najljepših listopadnih vrsta drveća, jer raste i do 50 metara u visinu, ima gustu i široko formiranu krošnju, a karakteristična je za doline sa mnogo podzemnih voda.

- Nekada je derventski kraj, uz dolinu rijeke Ukrine i uz njene pritoke, bio bogat šumama ovog hrasta. Danas su prostori oko rijeke pretvoreni u oranice, a šume su najvećim dijelom iskrčene - rekao je Kljajić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.