Stanje i mogućnosti proizvodnje uljarica u RS
Jedini proizvođač jestivog ulja u BiH - fabrika "Bimal" u Brčkom prinuđena da oko 80 odsto potrebne sirovine obezbjeđuje iz uvoza, jer domaća proizvodnja ne podmiruje ni trećinu potreba
BANjA LUKA - Iako se posljednjih nekoliko godina u Republici Srpskoj i BiH povećavaju oranične površine pod uljanom repicom, sojom, donekle i suncokretom, ukupno proizvedene količine ovog industrijskog bilja ne mogu da podmire ni trećinu potreba domaćih prerađivačkih kapaciteta.
Primjera radi, jedini proizvođač jestivog ulja u BiH - fabrika "Bimal" u Brčkom prinuđena je da oko 80 odsto potrebne sirovine obezbjeđuje putem uvoza. Procjene pokazuju da se uljaricama, i to uglavnom sojom i uljanom repicom, u BiH godišnje zasije najviše do 8.000 hektara oranica, od čega je najveći dio tih površina na području Republike Srpske, gdje se ova proizvodnja nekada organizovala na mnogo većim površinama.
Međutim, da bi se dostigao, pa i premašio predratni obim proizvodnje uljarica na domaćim njivama, a time obezbijedile i znatno veće količine sirovine za potrebe ovdašnjih prerađivačkih kapaciteta, računa se da bi godišnje ovim industrijskim biljem trebalo sijati najmanje 30.000 hektara oraničnih površina.
Poljoprivredni stručnjaci kažu da je moguće sijati i veće površine, jer za tako nešto, bar kada je u pitanju Republika Srpska, postoje povoljni agroekološki, klimatski i drugi uslovi. Oni, ujedno, ukazuju na činjenicu da u Srpskoj ima najmanje 30 odsto obradivog poljoprivrednog zemljišta koje je godinama neiskorišćeno i zapušteno, a moglo bi da se iskoristi, pored ostalog, za sjetvu uljarica. Prema ocjeni stručnjaka za industrijsko bilje u Poljoprivrednom institutu Republike Srpske prof. dr Jovana Kondića, za uspješnu proizvodnju uljarica kod nas postoje osposobljeni i iskusni stručni i drugi kadrovi, kao i isprobana tehnološka rješenja.
- Međutim, da bi se ostvario veći i kvalitetniji prinos, neophodno je da se urede slobodne i duži niz godina neobrađivane zemljišne površine - rekao je Kondić i dodao da bi proizvodnju uljarica, mnogo više nego do sada, trebalo organizovati na privatnim imanjima i parcelama kojima raspolažu zemljoradničke zadruge.
Dr Kondić je posebno ukazao na mogućnosti i značaj uzgoja uljane repice, koja se, osim za proizvodnju kvalitetnog jestivog ulja, posljednjih godina sve više koristi kao sirovina u proizvodnji ekološkog biološkog energenta biodizela.
Privredna komora regije Banja Luka organizovaće sastanke proizvođača uljane repice, soje i suncokreta sa predstavnicima prerađivača - preduzećima "Bimal" iz Brčkog i "Pinus pro" iz Šamca. Sekretar Savjeta za poljoprivredu i prehrambenu industriju u ovoj komori Jovanka Salatić izjavila je našem listu da će sastanci biti organizovani u saradnji sa opštinama Gradiška, Laktaši, Srbac, Prnjavor i Kozarska Dubica.
- Prvi sastanak biće održan 12. februara u Gradišci, za područje ove i opštine Laktaši, a na ovom i narednim skupovima prerađivači će predstaviti, pored ostalog, uslove i mogućnosti kreditiranja proizvodnje i otkupa uljarica u Republici Srpskoj - kazala je Salatićeva.
Sijanje i otkup
- Povoljnost je što se uljana repica sije krajem avgusta i početkom septembra, kada nema gotovo nikakvih drugih poslova na njivama, a uz to u ovoj proizvodnji može da se koristi postojeća poljoprivredna mehanizacija - kazao je dr Jovan Kondić. Osim toga, rekao je, veoma je važno to što je za proizvedene količine obezbijeđen otkup po unaprijed poznatoj cijeni, a prerađivači su spremni i na kreditiranje i pružanje još nekih olakšica poljoprivrednicima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
