Product of Srpska bez pravne zaštite

Prema riječima direktora sektora za ekonomiju u regionalnoj Privrednoj komori Banja Luka Vinka Beraka, Srpska a ni BiH nemaju zakon o brendiranju, niti podzakonske akte o kriterijumima za određivanje brenda.

Mnogi u svijetu su davno čuli, sir trapist i "nektar" pivo... Prije stotinjak godina ti proizvodi su rado bili viđeni na carskim i kraljevskim trpezama. Uprkos tome još nisu bar formalno pravno postali brend po kojem bi RS bila prepoznatljiva u Evropi i svijetu. To praktično znači da ti proizvodi nemaju gotovo nikakvu pravnu zaštitu. Uostalom, sir trapist sada proizvode u gotovo svakoj mljekari i niko do sada nije odgovarao zbog krađe imena ovog čuvenog sira.

Istina, sadašnji vlasnik licence "Banjalučka mljekara" koja ima pravo na njegovo ime i proizvodnju nije kod nadležnih ni postavljala pitanje zaštite tog proizvoda.

- Uslovi za proizvodnju sira trapista trenutno su ispod svakog nivoa tako da nam kvalitet sira varira. Na tome sigurno ne možemo da gradimo brend. Proizvodimo ga tek toliko da se održi proizvodnja. Zato ga i u prodavnicama ima mnogo manje nego što je potrebno. Ovim našim čuvenim sirom uskoro ćemo se ozbiljno pozabaviti kada se naši pogoni presele na novu lokaciju u Laktaše. Tamo ćemo imati poseban pogon za proizvodnju i odležavanje sira u kojem će biti mnogo bolji uslovi i za proizvodnju sira trapista po tradicionalnoj recepturi - kaže direktor "Banjalučke mljekare" Nebojša Ristić.

Banjalučko "nektar pivo" uspjelo je da sačuva svoju robnu marku i teško bi se sada neko usudio da ga falsifikuje.

Na ovim prostorima moglo bi da se pronađe još mnogo proizvoda sa stogodišnjom tradicijom u načinu pripreme karakterističnim jedino za ovo područje. Krajiški kajmak i cicvara, vlašićki sir, pršut, rakija šljivovica, viljamovka i drenja, sigurno bi se rado kupovali širom svijeta.

Zakonska rješenja

Republika Srpska još nije donijela zakon o hrani i neophodne pravilnike koji bi odredili šta je to zdrava hrana, zatim ko će i po kojim kriterijumima određivati kvalitet prehrambenih proizvoda. Na ta zakonska rješenja sa nestrpljenjem čekaju i proizvođači nekih tradicionalnih proizvoda kako bi mogli da zaštite njihovo ime i kvalitet.

- Srpska formalno pravno nema nijedan brend ni proizvod sa oznakom geografskog porijekla, iako imamo nekoliko zaista prepoznatljivih proizvoda koji bi lako mogli da postanu brend i da se na taj način mnogo bolje i više prodaju u Evropi. Problem su zakoni koji još nisu usvojeni - rekla je Salatićeva.

U Privrednoj komori, navela je, imaju organizovano udruženje proizvođača vlašićkog sira koji se uveliko priprema za taj trenutak. Zajedno sa profesorima sa banjolučkog Tehnološkog i Poljoprivrednog fakulteta ubrzano rade na ujednačavanju kvaliteta vlašićkog sira. Prema njenim riječima svima je jasno da je to bijeli ovčiji sir u salamuri koji mora da bude istog kvaliteta bez obzira ko ga pravi.

Tako se na primjer, kaže, ne može više da se desi da neko u taj sir stavi šaku soli, a neko dvije. Recept, a time i kvalitet moraju da budu isti.

- I ove godine ćemo na Babanovcu organizovati sajam vlašićkog sira na kojem će svoje proizvode izložiti pedesetak proizvođača iz Republike Srpske i Federacije BiH - priča Salatićeva.

Proizvođači vlašićkog sira iz Srpske i Srednjobosanskog kantona u Federaciji BiH dogovorili su se da zajedno zatraže oznaku geografskog porijekla za vlašićki sir. Vjeruju da će sa tom oznakom sačuvati tradicionalni način njegove proizvodnje i da će za njega postići znatno bolju cijenu

- Na području od Kneževa prema Travniku gotovo svako domaćinstvo proizvodi ovčiji ili kravlji vlašićki sir. Tražili smo da brend vlašićki sir dobije samo ovčiji sir - kaže otkupljivač vlašićkog sira iz Kneževa Milorad Keleman.

I na kotorvaroškom području sa planine Vlašić sir otkupljuju dvije zemljoradničke zadruge "Vlašićki izvor" i DOO "Pirevina" iz Šipraga.

- Problem je što vlašićki sir proizvode i pakuju i van područja ove planine. Osim toga i bruceloza je desetkovala stada ovaca, a i sela se sve više raseljavaju tako da bi lako mogli da ostanemo bez tog sira ukoliko ga ne zaštitimo - istakao je Radenko Perićić iz zemljoradničke zadruge "Vlašićki izvor" iz Kotor Varoša.

Ko će moći da proizvodi vlašićki sir i kojeg će on morati da bude kvaliteta, a dakako i ostale uslove koje će proizvođači morati da ispune da bi njihov sir dobio oznaku geografskog porijekla precizno će regulisati zakon o hrani Republike Srpske i još neki podzakonski propisi koji treba da budu usvojeni.

- Zakon o hrani RS usvojen je u nacrtu i upućen je u parlamentarnu proceduru. On će uskoro biti na javnoj raspravi tako da će svi zainteresovani moći da kažu svoje primjedbe kako bi došli do najboljeg rješenja. Inače ovim zakonom detaljno je regulisano sve što se tiče proizvodnje i prometa prehrambenih proizvoda. Nacrtom je regulisana i procedura za dobijanje oznake geografskog i nacionalnog porijekla - naglasio je pomoćnik ministra za prehrambenu industriju u Ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Srpske Vid Kopanja.

 Zaštita imena i kvaliteta

Kada se usvoji zakon o hrani stvoriće se sve pretpostavke za zaštitu imena i kvaliteta tradicionalnih prehrambenih proizvoda sa područja Republike Srpske koji pretenduju da postanu brend.

Od Instituta za standarde, mjeriteljstvo i intelektualno vlasništvo BiH niko za sada nije zatražio za svoj proizvod oznaku geografskog porijekla.

- Od početka ove godine traje akcija kojoj je cilj da se edukuju proizvođači autohtonih proizvoda kako bi nam mogli da dostave valjanu dokumentaciju za svoje proizvode. Rado ćemo ih upisati u naš registar. Na taj način biće zaštićena sva njihova prava, pravo na patent, žig, industrijski dizajn i oznaku geografskog porijekla. Kada dobiju naše rješenje o upisu u registar sva ta prava postaju njihova privatna prava kao na primjer pravo vlasništva i mogu da koriste iste mehanizme pravne zaštite - objašnjava direktor Instituta za standarde, mjeriteljstvo i intelektualno vlasništvo BiH Lidija Vignjević.

A šta je u stvari brend?

Vignjevićeva kaže da termin brend svako upotrebljava najčešće i tamo gdje ne treba, pa je kako reče tako sve brend.

- Zakon poznaje termine žig, robna marka, oznaka geografskog porijekla. U svakodnevnom razgovoru narod smatra da je brend ono po čemu je neka zemlja prepoznatljiva u svijetu - kaže Vignjevićeva.

Takvih proizvoda ili bolje rečeno robnih marki mogli bismo mnogo da nabrojimo i kod nas i u zemljama našeg okruženja. Na primjer "Vitaminka", "Om" kafa, "Plantago" čajevi, "Vitinka", "Aleksandrija", "Bimal". Turistički brend Republike Srpske mogao bi da bude rafting...

Srbija i Hrvatska su ovu oblast mnogo preciznije regulisale.

I kod njih se o zaštiti intelektualnog vlasništva brinu zavodi za intelektualno vlasništvo i proizvodi imaju mnogo bolju pravnu zaštitu. Prvi zvanično priznati srpski brend je šljivovica. Uskoro će pravi turistički brend vjerovatno da postane i Guča, Egzit... Prepoznatljive robne marke su "Karneks", "Neoplanta", "Juhor", "Tigar", "SimpoBambi", "Knjaz Miloš", koja je prošle godine proglašena za najbolju robnu marku Srbije. Tamošnja privredna komora za svaku oblast privređivanja proglasi najbolje i dobiju naziv brend. Tako su brendom postale i naftna industrija Srbije, televizija B92 i slično.

 I u Hrvatskoj na sličan način brendiraju proizvode i usluge. "Podravka", "Gavrilović", "Vindija", "Kraš" su nesumnjivo najpoznatije hrvatske robne marke.

Pohvale i medalje

Inženjeru voćarstva iz Kozarske Dubice Mirku Krnjajiću prirodnu rakiju koju pravi od kruške i jabuke zaštitila je od falsifikata firma u Srbiji koja mu je radila dizajn ambalaže.

- Nisam mogao da čekam da se ovdje donesu propisi. Vlastitim ulaganjima napravio sam pravi brend - rakiju viljamovku i jabukovaču ispečenu od najkvalitetnijih dijelova tog voća bez peteljki, sjemenki i kore. Ispečena je na tradicionalan način rakijskim kotlom. Viljamovka je jaka 50 stepeni, ali mnogo važniji je njen ukus svježe sočne kruške. Još kad se lijepo upakuje teško bi neko mogao da odoli da je ne kupi za poklon - priča Miro Krnjajić.

Za njegove prirodne autohtone rakije već su stigle i neke pohvale iz Londona od učesnika konferencije o turizmu u BiH.

Da RS zaista ima kvalitetnih proizvoda svjedoči i primjer vinarije "Vukoje" iz Trebinja.

Na svim sajmovima na području nekadašnje Jugoslavije ova vinarija je osvojila do sada 50 zlatnih medalja za kvalitet svojih proizvoda.

- Naša vina poznata su već i u cijeloj Evropi. Za kvalitet naših vina dobili smo zlatnu medalju i na sajmu u Milanu i Briselu, a onda je kao kruna došla zlatna zvijezda za kvalitet vina u Parizu. To visoko priznanje osvojili smo kao jedina vinarija iz istočne Evrope. U Briselu sam kao vlasnik vinarije dobio i orden za stvaralaštvo i inovacije u proizvodnji vina. Ime i kvalitet naših vina zaštitili smo u Beogradu i Briselu i već smo dobili oznaku "R" a kada se steknu zakonske pretpostavke uradićemo to i u Sarajevu - rekao je vlasnik vinarije "Vukoje" Zoran Vukoje.

Stimulativna cijena

 - Prema mojim procjenama na planini Vlašić ima više od šest hiljada ovaca, a kada dobijemo brend vjerujem da će ih biti i znatno više jer će cijena biti stimulativna. Proizvođači će moći da prodaju sir dvostruko skuplje - rekao je Milorad Keleman.

************************

Krajiški kajmak, vlašićki sir, pršut, rakija šljivovica, viljamovka i drenja, sigurno bi se rado kupovali širom svijeta

************************

Mogli bismo lako da ostanemo bez vlašićkog sira ako ga ne zaštitimo

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.