Od pasulja do spomenika sve iz Kine

Za pojedine radnje i proizvode sasvim je jasno da su kineski, ali ima i onih koje kupujemo pod imenom nekih robnih marki i brendova, čije je porijeklo na dekleraciji neka druga zemlja, a ustvari su i ti proizvodi napravljeni u ovoj, najjačoj ekonomiji na svijetu.

Da li se radi o odjeći, obući, igračkama, tehnici, potpuno je svejedno jer je sasvim sigurno da, ako baš cio komad nije proizveden u Kini, bar neki njegov dio jeste. Osim ovih, manje-više poznatih roba, ima i onih za koje nam ne bi palo napamet da potiču iz ove zemlje. Tako se iz Kine uvozi i elektronske sklopove i komponente, konstrukcije i dijelove konstrukcija, slavine i ventile, ali i kikiriki, pasulj i bijeli luk, a početkom prošle godine pojavila se i informacija da se na srpskom tržištu prodaju i kineski spomenici.

Industrija u Srbiji je dosta propala, naročito tekstilna, pa se ta vrstu proizvoda najviše i uvozi. U suštini, dominira roba široke potrošnje od odjeće i obuće, pokućstva, preko pozamanterije, do papirne galanterije, poput koverata i kesa. Koliko je njihova roba prisutna i na srpskom, ali i na tržištu cijelog svijeta, govori podatak da je više od 50 odsto svjetske proizvodnje smješten u dijelu Indokine. Čak i velike, zapadne kompanije proizvode tamno - priča Dragoljub Rajić, direktor Unije poslodavaca Srbije.

On kaže da su problem Srbije nedovoljno konkurentni proizvodi, koji se zbog toga i uvoze. Takođe, objašnjava, kineski sistem trgovine je drugačiji od svih: fabrike drže veliki "bosovi", a radnici ne rade za platu već su plaćeni po učinku, odnosno procentu.

"Radi se o jedno veoma žilavom sistemu u odnosu na zapadni i onaj na koji smo mi navikli. Kod nas se radi da bi se živelo, a kod njih je rad smisao života i zato im nije teško da na poslu budu po ceo dan, da se bore, da grizu, i žele da prodaju što veće količine i što više različite robe. Kod nas nikada nije bilo tako gigantskih serija nekog proizvoda", objašnjava Rajić istakavši da je, primjera radi, u 2011. godini izvoz iz Srbije u Kinu je bio 1,9 miliona dolara a uvoz iz Kine u Srbiju čak 1,3 milijarde dolara, odnosni 1.000 puta više.

Osim sa kineskom, domaće tržište puno je robe i iz ostalih zemalja bliskog i dalekog istoka, kaže Goran Papović iz Nacionalna organizacija potrošača Srbije. On kaže i da prave procijene koliko i kakve robe u Srbji ima ne postoje jer, pored legalnih kanala trgovine, ima i onih nelegalnih.

"Ovde imate i veliki broj proizvoda koje kupujete pod imenom neke određene robne marke, koja potiče iz recimo neke zemlje EU, a zapravo je ta roba proizvedena i Kini ili nekoj od tih, istočnih zemalja", objašnjava Papović.

Tržišta preplavljena robom porijeklom iz Kine nisu samo problem Srbije već i evropskih zemalja, ali i cijelog svijeta. Primjera radi, prošle godine se podigla prašina oko američkog olimpijskog tima koji jeste bio obučen u "američkom stilu", u odjeću koju je dizajnirao Ralf Loren, ali se ispostavilo da su svi ti komadi napravljeni u Kini. Zanimljiv je i primjer tradicionalnog engleskog brenda "Buberry" koji je javnost i ljubitelje mode u Britaniji šokirao odlukom da pogon preseli u Aziju.

"Pošto ne mogu da spreče uvoz, zemlje EU su pooštrile kontrolu i povećale kriterijume za ulaz robe iz Kine, a sve posle rezultata jedne kontrole koja je pokazala da je čak 60 odsto tih proizvoda nebezbedno, odnosno opasno i kada su u pitanju hemikalije, proizvodnja, a postoji opasnost i od povređivanja. Nažalost, dobar deo takve robe završava na našem tržištu. To se pre svega odnosi na garderobu i igračke" , priča Papović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.