Njemačka marka je živa i zdrava

To je bila valuta, ne ovaj današnji evro koji se klacka gore-dole svakog dana i čiji se opstanak dovodi u pitanje.Njemačka, “dojč” marka. Sve smo prema njoj obračunavali, redovno u nju dinare pretvarali. I gotovo da nam je isto kao Nijemcima bilo žao kada je zamjenjena evrom 1. januara 2002. godine.

Danas, deceniju poslije, izgleda da nostalgija za markom dobija vrlo konkretan oblik i da je ona daleko od toga da je zaboravljena. Naprotiv, živa je i - važeća! Jer, u Njemačkoj je i danas moguće kupovati i plaćati starom njemačkom markom, ali i metalnim pfeninzima. Čak 90 odsto telefonskih govornica na ulicama njemačkih gradova, vlasništvo “Dojče telekoma”, prihvata ove novčiće.

Vremenska granica do koje dojč marka mora da pređe u evro u Njemačkoj nikada nije postavljena. Dok su ostale zemlje koje su postale dio evro-zone svoje valute odavno poslale u istoriju, Nijemci i dalje omogućavaju da se naknadno pronađena nekadašnja valuta zamjeni po kursu 1 evro za 1,95 maraka.

Kupovina markama je moguća ne samo u malim radnjama za koje bi se moglo pomisliti da ih čežnja prema starim vremenima rukovodi kada svoju robu prodaju i za marke, već i u nekim velikim lancima kao što je recimo C&A. Ove prodavnice odjeće mjesečno prime u svoje kase oko 150.000 maraka.

Apoteka u varošici i južnom dijelu Njemačke postavila je veliku plastičnu kutiju koja se za mjesec dana gotovo napunila markama i metalnim novčićima od kada su vlasnici objavili da primaju nekadašnju valutu. Napisali su - “Ostavite ovde svoj posljednji pfening”. Koje još mogu da zamjene na šalteru lokalne banke u evre.

Ali, ne kupuju se samo proizvodi koji koštaju tek nekoliko novčanica, bilo kojih. Jedan prodavac kabina sa infracrvenim zracima, koje dostižu cijenu od preko 2.500 evra, nedavno je ispričao da je prodao više komada istih i sve su bile plaćene u dojč markama.

“Ja sam mislio da su preostali samo metalni novčići, tu i tamo, kad ono... Kupac mi je platio hrpom nekadašnjih maraka koje je pronašao renovirajući kuću svog dede”, kaže prodavac.

Procjene su da trenutno u Njemačkoj cirkuliše oko 13,2 milijarde maraka - oko 6,75 milijardi evra. Sve je više onih koji su se dali u pretragu starih kutija, prevrtanje unutrašnjih džepova iznošenih odijela koja smrde na naftalin, zavirivanja na skrovita mjesta gdje se novac nekada čuvao.

Za mnoge Nijemce marka je bila više od obične valute. To je bio prvi “čisti” znak nove države koja je izrasla na pepelu razrušenih iluzija i poraza u Drugom svjetskom ratu, simbol ekonomskog čuda i jedan od tek nekoliko obilježja na kojima se mogao ispoljiti nacionalni ponos. Jer, zastava i himna su bile iskorišćene i uprljane od strane Hitlera i njegovih nacionalista.

Dojč mark, kakvu mi znamo, zaživjela je 1948. godine dok je zemlja još bila pod okupacijskom upravom Francuske, Engleske, SAD i SSSR. Na novčanicama i metalnom novcu našli su se likovi iz istorije Nemačke, umjetnici, pisci, naučnici. Klara Šuman na svima poznatoj “stotki”, braća Grim na najvećoj, i u praksi retko viđanoj, novčanici od 1.000 maraka. Koliko je sve to različito od dašnjeg evra, čiji su se dizajneri trudili da postignu suprotan efekat - da na evro upravo ne postave likove koji izgledaju “isuviše nacionalni”.

Kako god bilo, Nijemci vole svoju marku. Nedavna istraživanja su pokazala da više od polovine njih nema ništa protiv da se ona pojavi ponovo, možda kao “nova D-mark”. Do tada i ona nekadašnja će biti dobra. Ako je negdje pronađete i ako je još niste pretvorili u evro.

A kako stvari idu, sačuvajte i drahme ako ih pronađete. Nikad se ne zna.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.