Miloš Vukalović radni vijek proveo u utrobi giganta
![](https://cdn.glassrpske.rs/slika/2023/12/750x500/20231220232459_500193.jpg)
TREBINjE - Duže od tri decenije inženjer energetike Miloš Vukalović sluša brujanje moćnih agregata Hidroelektrane “Trebinje 1” i budno nadgleda rad postrojenja kako ništa ne bi omelo proces proizvodnje struje u utrobi ovog giganta.
Vukalović je u HE “Trebinje” stigao davne 1987. godine, odmah po završetku studija u Sarajevu, ali je ubrzo nakon zaposlenja prebačen u Elektrotehničku školu kao svojevrsni vid pomoći elektrane toj obrazovnoj ustanovi. To je, priča on, bilo pravilo u bivšoj državi, da se mladi inženjeri pozajmljuju srednjim školama, a katedrom je prenoseći znanje đacima proveo tri godine.
- U HE “Trebinje 1” vraćen sam 1990. godine i tu sam, evo, i dan-danas. Cijeli svoj radni vijek praktično sam proveo na brani Grančarevo i prošao sve stepenice gradeći karijeru. Od inženjera u pogonu, preko šefa elektroslužbe, tehničkog rukovodioca, pa sve do pozicije koju sada obavljam, a to je glavni inženjer u pogonu - priča Vukalović za “Glas”.
Ističe da je proizvodnja struje i rad u elektrani veoma zahtjevan i izazovan posao, te da nijedan radni dan nije isti.
- Kad stignem ujutro na posao, prvo prikupljam informacije šta se dešavalo od momenta kada sam dan ranije napustio postrojenje budući da u elektrani postoji dežurna ekipa koja iz komandne sobe 24 sata svih 365 dana u godini prati procese. Nakon toga sa šefovima službi razmatramo eventualne probleme ili već definisane planove za program održavanja. U elektrani imamo strogo definisane radne obaveze na dnevnom, sedmičnom, mjesečnom, godišnjem, pa čak i višegodišnjem periodu. Sve se striktno prati. Svakodnevno obilazimo i pregledamo svaki dio opreme kako bismo znali non-stop šta se dešava - kazuje on.
Vukalović dodaje i da je rad u elektrani opasan, ali da tokom radnog vijeka nije svjedočio nijednoj povredi radnika, niti smrtnom slučaju.
- Na tu činjenicu sam posebno ponosan. Imamo označena mjesta kuda se smiju kretati neobučeni, kuda visokokvalifikovani radnici, a kuda oni koji imaju položen stručni ispit. Sve je definisano po zonama, procedure su stroge i poštuju se bez pogovora. To pokazuje koliko u ovom poslu ništa ne smije biti prepušteno slučaju - kazuje Vukalović, koji će za dvije godine otići u zasluženu penziju.
Da bi elektrana radila poput švajcarskog sata, osim stroge kontrole, neophodno je preventivno održavanje pogona, a velika pažnja mora se posvetiti i čistoći postrojenja.
- Maksima u ovom poslu glasi: “Čistoća je pola struke” i vjerujte da je tako. Zamijenili smo kompletnu sekundarnu opremu i sada su to mahom mikroprocesori, te je stoga jako bitna čistoća. Imao sam priliku da obiđem brojne elektrane u okruženju, u Njemačkoj, Norveškoj, Švedskoj, i svih ovih godina nisam nigdje vidio, što su potvrdili i brojni drugi, da se kao u HE “Trebinje” toliko polaže na čistoću - naveo je Vukalović.
Prema njegovim riječima, najteže je bilo raditi u godinama poslije rata jer su tokom ratnih sukoba agregati radili u tehnički nenormalnim uslovima, što je, uz brojne druge probleme, prouzrokovalo pohabanost opreme.
- Svi mlađi su mobilisani, šest inženjera je otišlo u inostranstvo. Ostao je minimalan broj radnika. Bilo je problema sa mrežom, parametri napona vrlo niski, uslovi nisu bili tehnički preporučeni, ali se moralo raditi i napajati. Kada smo se vratili sa ratišta, krenuo je proces zanavljanja opreme i revitalizacije. I postoji zanimljiva anegdota iz tog perioda. Jedan konsultant stranog finansijera nas je savjetovao da ugradimo računarsko upravljanje elektranom, a mi tek izašli iz rata, na sve strane nešto pušta, oprema ne odrađuje zadatke, milion problema, pa mu je tadašnji tehnički rukovodilac rekao: “Nama opanci puštaju vodu, a vi hoćete kravatu na silu da nam prikačite” - prisjetio se Vukalović navodeći da su takva vremena, na sreću, prošlost te da je rad u postrojenju zahvaljujući modernizaciji danas daleko lakši.
Havarija
Miloš Vukalović prisjetio se i havarije u elektrani kojoj je svjedočio 1997. godine.
- Pukao je jedan ventil koji je bio povezan direktno sa jezerom, a zatvarač na ulaznoj građevini iz nekog razloga u tom momentu nije htio da odradi posao. Dok su se radnici snašli, presjekli cijev, voda je poprilično ušla i potopila neke motore, ali, srećom, nije generatore. Takve stvari se uvijek mogu desiti - priča Vukalović.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.