Kuda ide njemačka vojna industrija?
Berlin - Njemački tenkovi, podmornice i puške su širom svijeta tražena roba. Njemačkoj vojnoj industriji ide dobro, ipak sindikati u ovom sektoru se brinu kako dalje.
Kada se sindikati obraćaju nekom političaru po pravilu traže podršku u borbi protiv poslodavaca.
Ali kad je u pitanju vojna industrija u Njemačkoj, sindikalne podružnice preduzeća koja novac zarađuju proizvodnjom oružja, od ministra privrede Sigmara Gabriela traže da prestane vršiti pritisak na njihove poslodavce.
Zbog složene sigurnosne situacije u svijetu, izvoz njemačkog oružja je u mnoge zemlje trenutno pod znakom pitanja.
Porast izvoza trn u oku
Predsjednik SPD i ministar privrede Sigmar Gabriel je još u predizbornoj kampanji najavio smanjenje obima izvoza njemačkog oružja. Za vrijeme prethodne demokršćansko-liberlane koalicije obim izvoza se s 1,4 povećao na 3,6 milijardi evra.
Njemu samom, a još više lijevom krilu njegove stranke to je bio trn u oku. On je najavio da će dolaskom na mjesto ministra ograničiti broj izvoznih dozvola koje dodjeljuje vlada i bez koje nijedan komad oružja ili municije ne sme biti izvezen u neku od zemalja izvan Evropske unije.
To se posebice odnosi na zemlje koje slove kao nestabilne, nedemokratske ili koje su upletene u neki oružani sukob.
Ovo pravilo je vrijedelo i prije dolaska Gabriela na čelo ministarstva privrede koje odobrava izvoz oružja. Ipak, od kako je Gabriel ministar, izvozne dozvole su postale tema kojom se bavi isključivo sam vrh ministarstva. Dakle sam ministar.
Molbe za dozvole se u međuvremenu gomilaju na ministrovom radnom stolu. Predstavnici vojne industrije govore o stotinama neobrađenih molbi.
Sigurnosna, a ne gospodarska politika
Predstavnici zaposlenih u vojnoj industriji su još u junu Gabriela, koji se nalazi na čelu stranke koja je posebno bliska sindikatima, upozorili da je situacija u njihovim poduzećima „kritična" i da je „pet do dvanaest" da se nešto učini.
Njemačka vojna industrija ne izvozi samo gotove proizvode nego i dijelove visoke tehnologije za vojnu industriju. I za te dijelove treba dozvola tako da su partneri u inostranstvu ostavljeni na cjedilu.
„Gabrielova politika dovodi do toga da se na Njemačku više ne gleda kao na pouzdanog partnera i u svojim glavnim područjima gubi na kompetentnosti", kaže portparol demokršćanske Unije CDU/CSU za privredna pitanja Joakim Pfefer. Ali Gabriel ostaje pri svome.
Još je u junu predstavnicima radnika poručio kako izvoz oružja može biti „isključivo instrument sigurnosne politike ali ne i sredstvo ekonimske politike".
Gabriel je također poručio kako vojna industrija mora postati fleksibilnija i „razviti strategije za civilno područje". Drugim riječima, vojna industrija bi trebalo da bude u stanju umjesto tenkova proizvoditi i automobile.
Sinergija unutar EU-a
Time je rasprava o Njemačkoj kao izvoznoj sili i kad je oružje u pitanju za Sigmara Gabriela poprimila novu, mnogo neprijatniju dimenziju.
Doduše, iako Njemačka spada među tri najveća izvoznika oružja na svijetu (iza SAD-a i Rusije) udio vojne industrije u njemačkom BDP-u je svega jedan posto. Vojna industrija zapošljava, direktno ili indirektno, oko 300.000 radnika.
Šefu njemačkih socijaldemokrata je stalo, što je i poručio u jednom pismu predstavnicima zaposlenih u vojnoj industriji, da Njemačka zadrži „visokokvalificirana radna mjesta u vojnoj industriji".
To će, ako se nastavi politika ograničavanja izvoza, biti teško. U potrazi za rješenjima po principu „ i vuk sit i ovce na broju", neki, poput šefa demohrišćanskog zastupničkog kluba Volkera Kaudera, izlaz vide u sinergiji vojne industrije unutar Evropske unije.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
