Kako su nastali "poreski rajevi"
U globalizovanom svijetu, postavljanje stopa poreza na dobit preduzeća često se opisuje kao trka ka dnu. Imajući nižu stopu od drugih država, zemlja može da se nada privlačenju većeg broja kompanija ili barem njihovih sjedišta. To im omogućava neočekivane prihode od poreza koje druge jurisdikcije onda propuštaju.
Male ostrvske države u Karibima, Pacifiku i Britanskim ostrvima čine većinu zemalja i teritorija bez obaveze poreza na dobit za kompanije.
Mnoge od njih takođe nemaju porez na dohodak ili porez na kapitalnu dobit.
Kao rezultat, ova mjesta su prijavljena sjedišta stotina kompanija iz cijelog svijeta i često su nazvana „poreskim rajevima“.
Pored poreskih rajeva, neke zemlje takođe imaju malu potrebu za porezom na dobit preduzeća zbog prihoda iz ključnih industrija – poput nafte. Međutim, one takođe dolaze sa sitnim slovima. Na primjer, Bahrein nema porez na dobit preduzeća, osim ako je preduzeće uključeno u naftnu i gasnu industriju, u kom slučaju privlači prilično visoku stopu od 46 odsto.
Banke i finansijske kompanije moraju plaćati stopu od 10%. Prihodi od imovine, maloprodajni biznisi čija je oporeziva dobit iznad 500,000 funti i firme u industriji kanabisa takođe su oporezovane.
U međuvremenu, Bermudi će uvesti porez na dobit preduzeća od 15 odsto u 2025. Ovaj porez će se odnositi samo na firme koje su dio multinacionalnih grupa sa godišnjim prihodom od 800 miliona dolara ili više.
Ova minimalna stopa od 15% je dio dogovora koji je predložio OECD u pokušaju da spriječi poreske rajeve vrijedne više milijardi dolara. Fajnenšl Tajms objašnjava: ako zemlja ima stopu poreza na dobit ispod minimalnog praga, druge jurisdikcije mogu primjeniti „dopunski“ porez da nadoknade razliku. Ovo smanjuje motivaciju za poreske rajeve da imaju nižu stopu jer druge zemlje mogu povećati poreske prihode na njihov račun, piše Visualcapitalist.com.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
