Rizikovali živote u ime nauke
Genijalni umovi funkcionišu na talasnim dužinama nerazumljivim ostalim smrtnicima. To pokazuju bizarni eksperimenti pojedinih naučnika, od kojih su neki otišli i do granica ludosti.
Uz veliki broj poznatih ličnosti iz istorije vežu se razne priče i mitovi. Neki naučnici za dobrobit znanja rizikovali su čak i život, udisali toksične hemikalije ili smrtonosne patogene, jeli staklo, a radi otkrivanja istine forenzičar Nikolaje Minovici iz Bukurešta pokušao je da se objesi kako bi utvrdio kako je biti obješen.
Isak Njutn zabio iglu u oko
Jedan od najvećih naučnika svijeta koji je kročio zemljom, Isak Njutn sebi je u oko zabio iglu s ciljem otkrivanja uticaja i efekata svjetlosti.
On je ubacio "bodkin" - dugačku iglu kakvom se šije koža - u sopstvenu očnu duplju i protrljao je "između oka i kosti što bliže zadnjoj očnoj strani", samo da bi vidio šta će se dogoditi. Začudo, nije se dogodilo ništa - bar ništa što bi izazvalo kod njega trajna oštećenja. Nije poznato do kakvih zaključaka je došao iz tog eksperimenta. Jednom drugom prilikom zurio je u Sunce onoliko dugo koliko je mogao da istrpi, kako bi ustanovio kako će se to odraziti na njegov vid. I opet je izbjegao trajna oštećenja, mada je morao da provede nekoliko dana u zamračenoj prostoriji prije nego što su mu "rođene oči oprostile".
Njutn je baš bio čudak - neizmjerno nadaren, ali usamljen, turoban, nervozan do paranoje, čuven po rasijanosti. Kada bi jutrom spustio noge s kreveta, sjedio bi navodno i po nekoliko sati, nepokretan usljed iznenadne navale misli u glavi i sposoban za najupečatljivije neobičnosti.
Međutim, povrh svih tih čudnih ubjeđenja i hirovitih osobina bio je to um vrhunskog genija - mada i kada je radio na konvencionalan način, iskazivao je sklonost prema neobičnosti. Kao student, iznerviran ograničenjima konvencionalne matematike, izumio je potpuno novu disciplinu, matematičku analizu, ali onda o tome nikome ništa nije rekao dvadeset sedam godina. Na sličan način radio je u optici i preobrazio naše poimanje svjetlosti i postavio temelje za nauku spektroskopije, a onda opet odlučio da tri decenije ni sa kim ne podijeli rezultate.
Nikolaje Minovici je tražeći odgovor kako je biti obješen odlučio da se "objesi", ali dodirujući pri tom vrhovima prstiju tlo. Ovaj eksperiment je preživio, a kasnije je rekao da je osjetio gorući bol u vratu i signalizirao pomoćnicima da ga puste. Poslije toga imao je problema sa gutanjem čitav mjesec. Njegovo istraživanje objavljeno je u Rumuniji 1904. i Francuskoj 1905. pod nazivom "Studija o vješanju".
Poginuo testirajući padobran
Franc Rajhelt testirao je padobran skokom s Ajfelovog tornja, ali je eksperiment bio neuspješan i on je zapravo skočio u smrt.
Ovaj Austrijanac testirao je svoj izum "padobransko odijelo", koje je trebalo da se ponaša kao padobran u presudnom trenutku.
Evan Onil Kejn izvadio je sopstveno slijepo crijevo da bi utvrdio kako izgleda operacioni tok i da li je anestezija zaista neophodna. On je odlučio 15. februara 1921. da izvadi sopstveno slijepo crijevo. Okružio se jastucima i postavio ogledalo ispred sebe, kako bi bolje vidio šta radi. Zatim je u abdomen ubrizgao lokalnu anesteziju i počeo da siječe. Trideset minuta kasnije, slijepo crijevo bilo je izvađeno, a rana zašivena.
Jedini problematičan trenutak tokom operacije bio je kada su mu crijeva tokom procedure izvirila iz trbušne duplje, ali on ih je vratio nazad i nastavio sa radom.
Kateterizacija srca, procedura u kojoj se tanka cijev ubacuje u srce kroz prorez u ruci, vratu ili grudima, nekada nije bila naročito uobičajena. Početkom prošlog vijeka vjerovalo se da bi ubacivanje bilo kakvog stranog objekta u srce bilo fatalno.
Verner Forsman nije vjerovao u to, pa je jednog dana ubrizgao lokalnu anesteziju u svoju ruku i ubacio kateter u venu proguravši ga sve do srca.
Kako bi bio siguran da se kateter nalazi na pravom mjestu, podvrgao se rendgenu. Preživio je ovaj eksperiment, ali je izgubio posao i bio ismijavan od kolega. Međutim, njegova neustrašivost donijela mu je Nobelovu nagradu 1956.
Istraživač Frederik Holcel jeo staklo
Ovaj istraživač tokom dvadesetih i tridesetih godina 20. vijeka jeo je staklo kako bi provjerio kako prolazi kroz crijeva. Osim toga, u želji da što bolje provjeri ponašanje digestivnog trakta, ovaj istraživač Univerziteta u Čikagu navodno je gutao i žice, igle, šljunak, konopce i ostale nejestive predmete.
Izvještaj o njegovom radu objavljen je u "American Journal of Physology" pod nazivom "Prolazak inertnih materijala kroz digestivni trakt". Uprkos rizičnom naučnom radu, dugo je poživio.
LSD je prvi napravio 1938. švajcarski hemičar Albert Hofman. Za ovaj molekul nije bilo mnogo interesovanja, sve dok pet godina kasnije Hofman nije dobio čudan osjećaj nakon što ga je ponovo sintetisao. Kako je kasnije opisao, njim je vladala ekstremno stimulisana mašta.
- Kao u snu, sa zatvorenim očima, iskusio sam neprekinuti niz fantastičnih slika, neobičnih oblika, sa intenzivnom igrom boja. Poslije neka dva sata dejstvo je prošlo - ispričao je Hofman.
Hofman je zaključio da je slučajno udahnuo ili progutao LSD. Sljedećeg ponedjeljka testirao je svoju teoriju uzimajući 0,25 mg ove materije. Naravno, osjetio se slično, s tim što je imao i simptome paralize i nezadrživu potrebu da se smije.
Nesposoban da nastavi s radom, otišao je biciklom kući, gdje su ga obuzela anksiozna osjećanja i strah da je otrovan. Kada ga je ljekar ubijedio da je s njim sve u redu, počeo je stalno da uživa u svom otkriću.
Beri Maršal pio tečnost prepunu bakterija
Mnogo godina ljekari jedva da su imali bilo kakvu predstavu o uzroku čira na želucu. Mnogi su krivili stres za ovo stanje. Međutim, čudni australijski ljekar Beri Maršal bio je ubijeđen da su rezultat infekcije bakterijom poznatom kao Helicobacter pdžlori i da je lijek u antibioticima.
Tada nije postojao jednostavan način da testira ovu teoriju, budući da bakterija napada isključivo primate, a etika ga je sprečavala da preduzima radikalne eksperimente na ljudima.
Zato je odlučio da postane "zamorče" i popije bakterije zaraženog pacijenta razmućene u rastvoru. Nekoliko dana kasnije, nakon što je iskusio povraćanje i iscrpljenost, sam je obavio biopsiju i pronašao vezu između bakterija i čira. Za eksperiment je dobio Nobelovu nagradu 2005.
Možda ništa bolje ne karakteriše čudnu i često slučajnu prirodu hemijske nauke na njenom početku nego otkriće Nijemca Heniga Branda 1675. godine.
Brand je bio ubijeđen u to da bi zlato nekako moglo da se destiluje iz ljudske mokraće. Sličnost boje izgleda da je bila važan faktor u njegovom zaključivanju. Sakupio je pedeset kofa ljudske mokraće i mjesecima ih držao u podrumu. Različitim teško shvatljivim postupcima preobrazio je mokraću najprije u smrdljivu pastu, a potom u providnu voštanu supstancu.
Naravno, ništa od toga nije iznjedrilo zlato, ali desilo se nešto čudno i zanimljivo. Poslije izvjesnog vremena, supstanca je počela da svijetli. Štaviše, kada je bila izložena vazduhu, često se spontano palila. Komercijalni potencijal te materije - koja je ubrzo postala poznata pod imenom fosfor, iz grčkih i latinskih korijena koji znače "svjetlonoša", nije promakao revnosnim poslovnim ljudima, ali poteškoće u proizvodnji učinile su je preskupom za eksploataciju. Unca fosfora koštala je u maloprodaji šest gvineja - možda nekih 300 funti u današnjem novcu - ili više nego zlato.
Dnevni rituali
Pisac Mejson Kari u svojoj novoj knjizi "Dnevni rituali" otkriva bizarne navike poznatih istorijskih osoba.
Tako je, prema ovoj knjizi, Albert Ajnštajn živio povučeno i nije volio da posjećuje frizera, pa je zbog toga puštao kosu da mu naraste, a čarape je smatrao nepotrebnim proizvodom. Britanski pisac Čarls Dikens tražio je da mu soba bude uređena tako da se u njoj nalaze mala vaza sa svježim cvijećem, veliki nož za sječenje papira, pozlaćeni list s figuricom zeca i dvije bronzane statue debelih žaba kako vitlaju mačevima u međusobnom dvoboju. Aleksandar Grejem Bel, izumitelj telefona, bio je radoholičar koji je spavao svega tri sata na dan.
Najbrži čovjek na svijetu
Sada kada imamo na decenije iskustva u avijaciji i letovima u svemir, znamo da ljudsko tijelo ne reaguje baš najbolje na moćnu gravitacionu "G" silu i šta je sve potrebno da se obezbijedimo prilikom takvih letova.
Međutim, to nije bilo poznato sve dok Pol Step, poručnik američke avijacije i istraživač, nije odlučio da svoje tijelo podvrgne sili na raketnim sankama u kalifornijskoj pustinji. Mogućnost da će ga vožnja oslijepiti nije mu dolazila na um i 10. decembra 1954. dostigao je brzinu veću od 1.000 kilometara na čas i to za samo pet sekundi.
Kada je pritisnuo kočnice na sankama, zaustavio ih je za 1,4 sekunde i izložio se sili 46,2 puta većoj od sile gravitacije. On je privremeno oslijepio, a postao je poznat kao najbrži čovjek na svijetu.
Dnevni rituali
Pisac Mejson Kari u svojoj novoj knjizi "Dnevni rituali" otkriva bizarne navike poznatih istorijskih osoba.
Tako je, prema ovoj knjizi, Albert Ajnštajn živio povučeno i nije volio da posjećuje frizera, pa je zbog toga puštao kosu da mu naraste, a čarape je smatrao nepotrebnim proizvodom. Britanski pisac Čarls Dikens tražio je da mu soba bude uređena tako da se u njoj nalaze mala vaza sa svježim cvijećem, veliki nož za sječenje papira, pozlaćeni list s figuricom zeca i dvije bronzane statue debelih žaba kako vitlaju mačevima u međusobnom dvoboju. Aleksandar Grejem Bel, izumitelj telefona, bio je radoholičar koji je spavao svega tri sata na dan.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
