Inspiracija u naci-logorima

Sve više je primjera u svim granama umjetnosti gdje se morbidni i bizarni radovi predstavljaju publici. Koliko je ovo stvar kreativnosti savremenih umjetnika, a koliko mogućnost pojedinca da na osnovu svoje ideje na trenutak zaokupi medijski prostor, pokazaće vrijeme u kojem će ta djela ostati zapamćena ili nezapamćena.

Slično situacija vlada i u književnosti, gdje literatura bez umjetničke vrijednosti, koja se prodaje na kiosku, dolazi na vrh liste najčitanijih knjiga.

Dvojica berlinskih studenata umjetnosti, Iman Rezai i Rouven Materne, shvatili su već na početku svoje karijere da se provokacijom, ako je uspjela, mogu kraćim putem probiti do inače zatvorenog međunarodnog tržišta umjetnina. Oni su sagradili pravu giljotinu, nabavili jednu ovcu, oboje fotografisali, postavili na internet i sve to propratili pitanjem: "Treba li pogubiti ovu ovcu?"

Morbidne fotografije i šund literatura

Andres Serano, jedan od najslavnijih umjetničkih fotografa današnjice, umjetnik je koji urinira po Isusovom raspeću, progovara o ljepoti smrti preko osakaćenih mrtvih tijela i bavi se analizom ljudskog i životinjskog - izmeta.

- Seranovi radovi bizarnim i za mnoge neprihvatljivim jezikom govore o još bizarnijem svetu oko njega i oko svih nas - smatra akademski slikar iz Beograda Mileta Prodanović.

Ističe da Seranov rad koji mnogi vide kao svetogrđe komentariše svijet u kojem se mnogi brutalno oglušuju o zakonitosti koje donosi ta religija.

- Mrtva tela sa njegovih fotografija jesu stvarnost svjeta, ali još više posredna slika društva koje je te ljude snimljene u mrtvačnicama dovelo do samoubistva - objasnio je Prodanović.

Naglašava da određeni umjetnici imaju cilj da komentarišu brutalne pojave koje vide u društvu u kojem žive.

- Još od davnih vremena umetnost je bila, izmeću ostalog i kritika društvenog okruženja - kazao je Prodanović.

Književnik iz Banjaluke Berislav Blagojević je rekao da je nekada bio pobornik teze da je dobro da ljudi čitaju, makar to bile i loše knjige.

- Danas smatram da je bolje ništa ne čitati nego li traćiti vrijeme i novac na banalno štivo poput "Pedeset nijansi sive", čiji je uspjeh baziran na provjerenom marketinškom obrascu: "Seks prodaje sve" - smatra Blagojević.

Ovakve pojave objašnjava kao činjenicu da su ljudi širom svijeta umorni od ozbiljnih tema.

- Veoma važno je razgraničiti šta je šund, a šta ne, šta je književnost, a šta skribomanija vođena mogućnošću lake zarade, te kakve moralne i estetske vrijednosti se serviraju čitaocima trivijalne literature - naglasio je Blagojević.

Inspiracija u koncentracionim logorima

Umjetnik Karl Mihael fon Hausvolf za sliku je koristio pepeo iz nacističkog koncentracionog logora Majdanek. Poljsko tužilaštvo pokrenulo je istragu nakon što su objavljeni izvještaji da je Hausvolfova slika bila izložena u galeriji u švedskom gradu Lundu, ali je izložba zatvorena zbog protesta. Hausvolf je rekao da je pepeo prikupio tokom posjete krematorijumu u Majdaneku 1989. godine.

Na internet stranici galerije umjetnik je naveo da je pepeo bio u tegli do prije dvije godine, kada je odlučio da sve pomiješa sa vodom i stvori djelo koje bi bilo svjedočanstvo da su u kampu ljudi mučeni i ubijani. Ako bi Hausvolf bio optužen za skrnavljenje ljudskog pepela, mogao bi biti osuđen i na osam godina zatvora.

- Nisam pratio ovaj slučaj, tako da ne znam detalje. Ali je njemu svakako blizak kontroverzni rad poljskog umetnika Zbinjeva Libere iz devedesetih godina prošlog veka "Lego Aušvic" - rekao je Mileta Prodanović.

Podsjeća da je poljski umjetnik izborom postojećih lego-kockica i figura ljudi, ali i kreiranjem posebnih, napravio makete cjeline ili dijelove Aušvica sa njihovim slikama na kutijama koje su bile dizajnirane poput popularnih igračaka.

- Naravno da je bilo mnogo polemike, ali je ipak većina, u koju spadam i ja, ovaj rad videla više kao razornu i radikalnu kritiku komercijalizacije i banalizacije svega i svačega, pa i najmonstruoznije pojave dvadesetog veka, koncentracionih logora - kazao je Prodanović.

Performansi na granici dobrog ukusa

Pažnju javnosti privukle su i hiperrealistične skulpture južnokorejskog umjetnika Koi Ho Anga koje izražavaju neobične emocije i teško da mogu nekoga ostaviti ravnodušnim. Njegove ljudske figure su stvorene od gline i smole, a kroz njihovu iščašenost od realnosti, umjetnik istražuje teme ljudskih prava, patoloških stanja u društvu, seksa i rodne politike.

Argentinski umjetnik Leandro Granato još kao dijete mogao je vući tečnost iz nosa u oči, pa danas živi i stvara na račun toga. On je usavršio novu tehniku slikanja koja se svodi na to da vodenu boju ušmrkava na nos, poslije čega je šprica na platno kroz oči. S ovom tehnikom mu za izradu slika nekada treba desetak minuta, dok za neke slike izdvoji i mjesec dana. Umjetnik je ovu tehniku razvijao dvije godine i ne bi mu bilo drago da ga neko kopira, jer smatra da jedini na svijetu slika na ovaj način.

Bilo je i onih koji su željeli da se porode na bini pred publikom, a takav je slučaj umjetnice Marni Kotak iz Njujorka koja je odlučila da svoje prvo dijete rodi u galeriji "Majkroskop". Sve do poroda spavala je u galeriji, a ovaj porođaj je nazvala performansom "Rođenje djeteta H".

Marni Kotak, koja tvrdi da je rađanje "najviši oblik umjetnosti", zaista je rodila u galeriji "Majkroskop" zdravog dječaka, teškog 4,1 kilogram i dugog 53 centimetra. Ona je najavila da će i vaspitanje svog djeteta pretvoriti u jedan oblik umjetnosti.

Da umjetnici obožavaju da šokiraju i iznenade javnost pokazala je i Britanka Džesika Harison koja je svoj najnoviji izraz kreativnosti nazvala "flylashes". Riječ je o vještačkim trepavicama koje su napravljene od nožica mrtvih muva.

Ova umjetnica poznata je i po porcelanskim figuricama koje samo izdaleka izgledaju nedužne, jer likovi u rukama nose okrvavljene organe i jedni drugima režu glavu.

Rodrigo Braga, konceptualni umjetnik koji živi i radi u Rio de Žaneiru u centar pažnje došao je kada je na svoju glavu, prišio glavu psa.

Nerijetko su njegove postavke bile na udaru javnosti, kritikovane i ismijavane, a u medijima su ga predstavljali u raznim izdanjima od genijalnog umjetnika do apsolutnog ludaka.

Bilo je i onih koji su htjeli da se proslave, ali i da zarade. Britanski muzičar Pit Doerti, frontmen bendova "The Libertines" i "Babyshambles", stavio je na aukciju svoju umjetničku sliku koja je je isprskana krvlju preminule pop zvijezde Ejmi Vajnhaus. Početna cijena bila je 80.000 futi, ali se on nadao i većoj zaradi, jer je, kako je rekao, bilo mnogo zainteresovanih kolekcionara koji žele da imaju stvarni dio Ejmi Vajnhaus. Fanovi Ejmi Vajnhaus bili su zgroženi ovim potezom muzičara, jer je Ejmi navodno rekla svom ocu da je Pit natjerao da to uradi.

Radikalnost i direktnost

Akademski slikar Živko Grozdanić Gera iz Novog Sada je istakao da su Andreas Serano i Karl Mihael autentični predstavnici umjetničke scene koja se u teoriji umjetnosti označava kao umjetnost relacione estetike ili umjetnost postprodukcije.

Sukob kroz umjetnost

- Naravno savremena umetnost je uvek u sukobu sa svima, ona će u budućnosti biti još radikalnija, direktnija, ukazivaće na sve ono što društva ili političke elite nisu u stanju da učine. Umetnici se više ne obaziru ni na koga, oni jednostavno grade svoje političke platforme, oni su postali nova politička snaga! - kazao Grozdanić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.