Ostoja Barašin za “Glas Srpske”: Novo širenje NATO-a udaljava svijet od mira

Prema Kosovu, južnoj srpskoj pokrajini, ponašaju se kao prema nezavisnoj državi, iako je ono i dalje sastavni dio Srbije, a u slučaju Republike Srpske negira se njen ustavno-pravni položaj unutar BiH. U oba slučaja, to se svjesno radi, a krajnji cilj jedne takve dvolične politike jeste uvlačenje Kosova i BiH u NATO savez. Kaže ovo u intervjuu za “Glas Srpske” rektor na Nezavisnom univerzitetu Banjaluka (NUBL), profesor doktor Ostoja Barašin, analizirajući zapadne planove rješavanja pitanja Kosova, ali i budućnosti BiH na prostorima zapadnog Balkana. 

GLAS: Da li međunarodno pravo u današnjim okolnostima uopšte postoji ili je i dalje na sceni da veći tlače one manje?

BARAŠIN: O međunarodnom pravu se danas nikako ne može govoriti. Ono je odavno napušteno i toliko puta pogaženo. Ono je ostalo samo kao jedan izlizani knjiški pojam, dok u praktičnom smislu ništa ne znači. Napušteno je od strane velikih zapadnih sila, koje se toliko i deklarativno zalažu za njega i demokratiju. Navešću jedan primjer. Postoji jedan broj evropskih zemalja koje nisu priznale nezavisnost Kosova, kao što su Španija ili Slovačka. S druge strane, Miroslav Lajčak, slovački diplomata koji je predstavnik EU u procesu “pomirenja” Beograda i Prištine, najveći je zagovornik nezavisnosti samoproglašenog Kosova. Čije interese propagira Lajčak, svoje zemlje ili određenih centara moći. Šta ćemo s Rezolucijom 1244, prema kojoj je KiM i dalje sastavni dio Srbije. Da je sve urađeno po međunarodnom pravu Kosovo bi odavno postalo dio Ujedinjenih nacija, dobili bi svoju stolicu, ali pošto nije sada se silom pokušava to uraditi, pritišće se Srbija i zavrću joj se ruke kako bi ona to uradila, što bi onda bio dobar alibi SAD i drugim zemljama da pokrenu pitanje ulaska Kosova u NATO za šta je potrebna saglasnost svih članica ovog vojnog saveza. 

GLAS: Kako da se u takvim nametnutim okolnostima ponašaju vlasti Srpske i Srbije, a pogotovo zbog sve većih političkih pritisaka?

BARAŠIN: Teško je to, jer se i Beograd i Banjaluka faktički nalaze između čekića i nakovnja. Ako pogledamo cijeli globalni poredak baziran je, nažalost, na nasilju i “pravu” jačeg. Kako se u tim okolnostima ponašati? Treba se držati svojih nacionalnih interesa, biti mudar, ali i spreman izdržati te udarce ispod pojasa. Nema druge. S rogatim se nije bosti. Ne treba ništa prihvatati, ni odbijati, ali i odrediti koje su to naše crvene linije. Jedna od njih je i pitanje ulaska BiH u NATO. Kako možemo sjedjeti s tim ljudima koji su nas prije par decenija bezdušno bombardovali i to sa osiromašenim uranijumom. Šta bi mi dobili ulaskom u ovu vojnu organizaciju, pod taj NATO kišobran? Od koga je to BiH ugrožena? Zar nije očigledno da svako novo širenje ovog saveza samo pravi velike probleme? Novo širenje NATO-a samo udaljava svijet od mira.

GLAS: Koji je danas smisao postojanja NATO saveza?

BARAŠIN: Nakon raspada Varšavskog pakta on ne postoji. Pretvorio se u privatnu vojsku koja sprovodi globalne američke interese širom svijeta. Oni kao brane nekoga, od nečega. Pogledajte samo današnja globalna žarišta. U svim slučajevima glavni akter je NATO savez. Oni ne šire mir i demokratiju, naprotiv, gdje oni dođu i na čija vrata pokucaju tu je rat neminovan. Ponašaju se kao klasični hegemoni. Ne postoji protivteža, odnosno drugi tas na toj globalnoj vagi. NATO odavno nije više odbrambeni savez, kako je prvobitno zamišljen. Njih samo interesuje dalje širenje prema Rusiji. Da zaključim, NATO je najveća prijetnja po globalni mir. I ovo što se danas dešava između Ukrajine i Rusije, nije rat između ove dvije zemlje, već NATO-a i Rusije. Sprovodi se takozvani proksi ra­t - a Ukrajina mjesto na kom se sve to odvija. I u tom jednom velikom sukobu mi smo kolateral.

Igračke

GLAS: Zašto se predstavnici bošnjačkih partija toliko zalažu za ulazak BiH u NATO, iako im je poznat negativan stav RS po tom pitanju?

BARAŠIN: Mržnja je čudo. Ona vrlo često izaziva sljepilo i muti razum. Plasiraju tezu da su kao većinski narod u BiH navodno ugroženi od strane srpskog i hrvatskog naroda. Zbog tog paničnog straha oni postaju igračke u rukama pojedinih zapadnih zemalja, koje onda koriste taj njihov imaginarni strah da ostvare svoje ciljeve na ovim prostorima. Umjesto da sjednemo i sami se dogovorimo o budućnosti BiH, bošnjačke partije su tu palicu dale u ruke britanskih i američkih političara. I to rade iako su svjesni da to nikako ne može doprinijeti stabilizaciji političkih prilika u BiH. Života uopšte. U prevodu, spremni su da žrtvuju mir zarad nestanka Srpske. Mi smo za njih Er-Es, manji entitet, nikako ravnopravni član zajednice.  

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.