Proširenje EU - pauza do 2020.
Iako je, svojevremeno, 2018. djelovala kao realnost za pristupanje Zapadnog Balkana EU, sada to više nije slučaj, piše "Dojče vele" i ocijenjuje da do proširenja vjerovatno neće doći u ovoj dekadi. Danas se nezvanično pominju „tri nove članice u narednih 10 godiina.
Deset godina poslije Solunske deklaracije kojom je Evropska unija potvrdila „evropsku budućnost" Zapadnog Balkana, zvaničnici EU ponavljaju da ujedinjenje Evrope nije kompletno bez proširenja na cio Zapadni Balkan. Istovremeno oni ne žele da daju prognoze ili, kako kažu, „lažna ohrabrenja" kada bi to moglo i da se realizuje. Iako je svojevremeno 2018. godina (kao simbolika stogodišnjice završetka Prvog svjetskog rata) djelovala kao realnost za pristupanje Zapadnog Balkana Uniji, sada to više nije slučaj. Pristupanje postaje sve zahtjevniji proces, a atmosfera i raspoloženje u EU ne idu u prilog proširenja.
„Nije vrijeme za smele poteze", kaže Marija Eleni Kopa, izvjestiteljka Evropskog parlamenta. „Poslije ulaska Hrvatske generalni je trend, i žao mi je zbog toga, tzv. konsolidacija unutra same Unije. To znači da do novog proširenja vjerovatno neće doći u ovoj dekadi", smatra Kopa. Kao predstavnica grčkih parlamentarca, ona kaže da se već odustalo od ideje nekadašnjeg grčkog premijera Jorgosa Papandreua, da se tokom slijedećeg grčkog predsjedavanja Evropskoj uniji, u prvoj polovini 2014. godine, održi Solunski samit II, na kome bi se fokus EU ponovo vratio na Zapadni Balkan.
„Sada, realno, možemo da se nadamo da ćemo u tom periodu moći da počnemo pregovore sa Srbijom, organizujem Međuvladinu konferenciju i otvorimo poglavlja 23 i 24. Očekujemo da bi Albanija već u decembru mogla da dobije status kandidata. Za ostale nisu predviđena bitnija dešavanja", kaže Kopa.
U Evropskoj uniji svi će se složiti da je u posljednjih deset godina došlo do napretka u samom regionu. Kao dva najveća izazova na Zapadnom Balkanu, u Briselu danas vide pitanje imena Makedonije i nefunkcionalnost Bosne i Hercegovine, za čiju će političku situaciju u EU reći da se nije popravila „još od Solunskog samita 2003." Istovremeno, ukazuje se na potrebu uspostavljanja zdrave demokratije u regionu, na nedostatke u oblasti vladavine prava, na korupciju i kriminal, slobodu izražavanja i dalje postojeće etničke i bilateralne probleme. Povrh svega, dolazi važno poglavlje ekonomije.
„Došlo je vrijeme da sa rada na miru i stabilnosti pređemo na polje ekonomije", smatra generalni sekretar Savjeta za regionalnu saradnju Goran Svilanović i dodaje: „Sve je u ekonomiji – ako nas vide kao jednake, unutra smo, ako ne, nismo."
O tome koliko zemlje Zapadnog Balkana tu mogu da se mjere sa članicama Evropske unije govori i podatak da prosjek bruto društvenog proizvoda (BDP)u regionu predstavlja tek 38 odsto prosjeka zemalja-članica Unije.
I dok se zemlje regiona žale na „izbirljivost i zahtjevnost" Evropske unije, istraživanja pokazuju da građani Zapadnog Balkana i dalje žele da postanu dio EU, na prvom mesjtu zbog nade u ekonomski prosperitet. Zatim dolazi želja za uređenom državom. Sa druge strane, Evropske unije očekuje „đake sa najboljim ocjenama i vladanjem", ali ne poriče da je upravo politika proširenja bila jedna od njenih najuspješnijih politika, najefikasniji način obezbjeđivanja „spolja i iznutra". Ulazak Hrvatske u EU pozdravili su tako i jedni i drugi:
„Mi to vidimo kao ogromno ohrabrenje, kao činjenicu da je članstvo moguće", poručuje Svilanović: „Ako mogu oni, što ne bi mogli i mi. Možda će nam biti potrebne godine, ali to nam je uprkos svemu dostupno".
I dok se nezvanično pominju „tri nove članice u narednih deset godina" ili „cio region do 2025-2030", sporo, ili ipak samo „po pravilima", proces proširenja nastavlja svoj život.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
