Tajne Selindžerovog života

Vajnstinova kompanija saopštila je da će se film fokusirati na Selindžerov život između Drugog svjetskog rata i objavljivanja "Lovca u žitu" 1951. i da će istraživati "uticaje rata na umjetnika". 

Scenario za film napisaće Šejn Salerno, čiji je dokumentarac "Selindžer" 6. septembra počeo da se prikazuje u probranim bioskopima u SAD. 

Salerno je godinama istraživao povučenog pisca za dokumentarac i nedavno je sa Dejvidom Šildsom objavio knjigu o njemu na 700 strana. 

Kritičari su, međutim, sasjekli dokumentarac, ocijenivši da je opsjednut slavom i ona vrsta filma kakve je Selindžer prezirao. 

Naime, pisac je služio u kontraobavještajnoj jedinici pri Četvrtoj pješadijskoj diviziji, a zadatak im je bio da ispituju nacističke dezertere i simpatizere. Bio je stacioniran u Tivertonu, gdje se odvija radnja pripovijetke "Za Esme - s ljubavlju i mučninom" - vjerovatno najupečatljivije od "Devet priča". Šestog juna 1944. iskrcao se na plažu Juta, a kasnije učestvovao u Ardenskoj bici.

Hospitalizovan je 1945. zbog "borbenog zamora" - što je često bio eufemizam za nervni slom - i poslije oporavka ostao u Evropi i po završetku rata, tragajući za funkcionerima Nacističke partije.

Oženio se Njemicom, ali brak nije potrajao - radilo se o doktorki o kojoj su biografi otkrili vrlo malo podataka. Zvala se Silvija, kako kaže Margaret Selindžer, ali je Selindžer uvijek zvao Saliva (sline).

Njegova kultna knjiga "Lovac u žitu" objavljena je 1951. godine i već je prva rečenica, pomalo u duhu Marka Tvena, ukazivala na novi smjeli pravac u američkoj književnosti: "Ako vas stvarno zanima sve ovo, vjerovatno ćete prvo htjeti da saznate gdje sam rođen, kakvo je bilo moje bezvezno djetinjstvo, šta su moji radili u životu prije nego što su me dobili i još masu takvih gluposti a la Dejvid Koperfild, ali nisam baš raspoložen da se upuštam u te stvari".

Ako neki, posebno nastavnici i bibliotekari, nisu znali šta da misle o knjizi, "Lovac" je postao bestseler, a narator i glavni junak, Holden Kolfild, tinejdžer kojeg su izbacili iz škole, postao je najpoznatiji američki književni mangup poslije Haklberija Fina.

Sa svojim ciničnim, žargonskim tonom, saosjećanjem za pubertetlije, i snažnim, ali otuđenim osjećanjem za moral i nepovjerenjem prema svijetu odraslih, ovaj roman je pogodio žicu hladnoratovske Amerike i ubrzo stekao kultni status, posebno među mladima.

Čitanje "Lovca" je nekad predstavljalo ključnu stepenicu u odrastanju, gotovo podjednako važnu kao dobijanje vozačke dozvole.

Roman je ostao prijemčiv do danas, iako neke od Holdenovih briga danas djeluju staromodno. Godišnje se još uvijek proda 250.000 primjeraka ove knjige.

Mark Dejvid Čepmen, koji je 1980. ubio Džona Lenona, rekao je da se objašnjenje toga što je uradio može naći u "Lovcu u žitu".

Filip Rot je 1974. napisao: "Reakcija studenata na djela Dž. D. Selindžera znak je da on, za razliku od većine drugih, nije okrenuo leđa vremenu, već da je uspio da ukaže na današnji sukob identiteta i kulture."

Selindžer je poslije objavljivanja "Lovca u žitu" živio daleko od očiju javnosti u Kornišu, Nju Hempšir, gdje je 2010. preminuo.

Zavodnik

Kao mladi pisac, Selindžer je bio neka vrsta zavodnika i zabavljao se, između ostalih, sa Unom O’Nil, kćerkom Judžina O’Nila i budućom ženom Čarlija Čaplina. Godine 1953. upoznao je Kler Daglas, kćerku britanskog kritičara Roberta Langdona Daglasa, u to vrijeme devetnaestogodišnju studentkinju sa Redklifa. Vjenčali su se dvije godine kasnije. Margaret je rođena 1955, a Metju, koji je sada glumac i filmski producent, 1960. godine. Ali brak je ubrzo krenuo pogrešnim tokom i gđa Daglas je 1966. zatražila razvod, tvrdeći da bi joj "ostanak u braku ozbiljno narušio zdravlje i ugrozio razum".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.