Crnjanski - 120 godina

Brojni tumači njegovog djela naglašavali su da je Crnjanjanski (1893-1977) na jedinstven način predstavio izuzetno teško istorijsko iskustvo njegovog srpskog naroda, razvijanog sticajem tragičnih oklonosti već vijekovima na širokim prostranstvima srednje i istočne Evrope, što je centralna tema njegovog kapitalnog djela "Seobe".

Bio je sjajan stilista, jedna je od ključnih pojava srpske književnosti uopšte.

U Beogradu od 1980. godine djeluje njegova zadužbina, koja svake druge godine dodjeljuje nagradu za najbolju prvu knjigu piscu iz svih oblasti u kojima se ogledao Crnjanski (poezija, roman, pripovetka, esej, drama) a dodjljuje i nagradu "Stražilovo" za najbolje studentske radove o dijelu Crnjanskog.

Ime dobitnika nagrade "Crnjanski" za prethodne dvije godine saopštiće žiri ovih dana. Ovogodišnji, Beogradski sajam knjiga, započeo je "Fugom za Crnjanskog".

Povodom obilježavanja 120 godina od rođenja, Narodna biblioteka Srbije realizuje reprezentativnu izložbu "Lutam, još vitak, sa srebrnim lukom…". Izložbu će 28. oktobra, u Centralnom holu nacionalne biblioteke, otvoriti državni sekretar u Ministarstvu kulture i informisanja Srbije Dejan Ristić, najavila je biblioteka.

Izloženi predmeti su dio legata Miloša Crnjanskog i čuvaju se u fondu nacionalne biblioteke.

Nagradu Crnjanski dobili su do sada: Borislav Pekić, Borislav Mihajlović Mihiz, Radoslav Petković, Milosav Tešić, Dušan Kovačević, Dejan Medaković, Aleksandar Gatalica i drugi, a "Stražilovo" Milo Lompar, Gordana Janjušević.

Crnjanski je rođen u Čongradu, danas Mađarska, tada Austro-Ugarska, gdje se njegov otac, niži činovnik, našao po kazni. Zbog neobuzdanog ponašanja uklonjen je iz Banata, u sredinu koja je bila gotovo potpuno nesrpska. I po ocu (Ilandža) i po majci (Pančevo) Crnjanski je bio Banaćanin.

Djetinjstvo i ranu mladost proveo je u Temišvaru, koji je s puno topline opisivao u sjećanjima, kao i malenu srpsku zajednicu, ostatak ostataka nekada ugledne i bogate srpske opštine.

U toj sredini zanavijek je upio strasnu ljubav prema tradicijama njegovog naroda i sva njegova dijela, čak i ona s lirskom tematikom ili antiratna kakva je pisao u ranih dvadesetih prožeta su posebnom vrstom mističnog patriotizma.

Pripadao je generaciji koju je užasna klanica Prvog svjetskog rata potpuno odredila, u austrijskoj uniformi prošao je Galiciju i italijanski front, i rana njegova dijela odraz su tog duha.

Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Školovao se prethodno u Beču i Rijeci, a kasnije i u Parizu. Bio je profesor, novinar, publicista, a od 1928. zaposlen je u Centralnom pres birou vlade Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (docnije Jugoslavije) pri diplomatskim predstavništvima na strani.

Okupcija Jugoslavije 1941. zatekla ga je u Rimu, odakle se preko Lisabona zaputio u London. Iz emigracije, koju je teško doživio, vratio se u otadžbinu 1965.

U romanu "Seobe", čiji je prvi dio napisao 1929. a drugi 1962. opisivao je tragicno rasijanje Srba na širokim prostorima Srednje Evrope i Južne Rusije. Djelo je nastalo na realnim istorijskim osnovama.

Ostala djela: romani "Dnevnik o Čarnojeviću", "Kap španske krvi", "Kod Hiperborejca", "Roman o Londonu", pesme "Lirika Itake", "Lament nad Beogradom", novela "Priča o muškom", drame "Maska", "Konak", "Nikola Tesla", putopisi "Ljubav u Toskani", "Knjiga o Nemackoj", "Naša nebesa", "Naše plaže na Jadranu", "Boka Kotorska", "Knjiga o Mikelanđelu", "Embahade".

Za roman "Seobe" je 1930. dobio nagradu Srpske akademije nauka. Kada je 1973. godine svečano otvorena nova zgrada Narodne biblioteke Srbije na Vračarskom platou, a biblioteka počela da dodjeljuje nagrada za najčitaniju knjigu godine u bibliotekama Srbije, prvi dobitnik bio je Crnjanski za "Roman o Londonu", koji je prethodno dobio NIN-ovu nagradu za roman godine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.