Oskari za Gravitaciju i 12 godina ropstva

„Ovo je noć u kojoj je zaista sve moguće. Kao prvo, moguće je da glavnu nagradu dobije film '12 godina ropstva'. Kao drugo, moguće je da ste svi rasisti ukoliko ne bude tako", našalila se u svom zbavanom, uvodnom govoru voditeljka 86. ceremonije dodjele Oskara, američka komičarka Elen Dedženeris.

Ispostavilo se da je bila u pravu, na dodjeli Oskara zaista je sve moguće. Moguće je da oborite rekord u kategoriji najretvitovanije fotografije ikada, moguće je da pojedete parče pice sa Meril Strip i Benediktom Kamberbačom, moguće je i da se sapletete po ko zna koji put, baš kao Dženifer Lorens.

A moguće je i da predvidite većinu pobjednika, jer je spisak konačnih dobitnika skoro identičan onom koji već danima kruži po medijima. Zato se čini prilično nevjerovatnim da dodjela Oskara ne izaziva više pažnje među kladioničarima. Ukoliko bi se samo malo bolje upoznali sa „tematikom i problematikom", izvukli bi više novca nego klađenjem na sportske rezultate.

Nego... Uprkos tehničkoj savršenosti „Gravitacije" i šarmu „Američke prevare", nagradu za najbolji film odnijela je potresna, robovlasnička drama „12 godina ropstva". Emotivno iscrpljujućom priču o čoveku koji je uspeo da pobjegne iz lanaca ropstva, da bi ga okrutnom igrom sudbina ponovo vratila u iste, talentovani reditelj Stiv Mekvin osvojio je naklonost kritike pa i članova Akademije.

Iznenađenje je eto možda bilo to što je preuzimajući Oskare publici prvo zahvalio Bred Pit, ali je on kao jedan od producenata filma samo iskoristio trenutak i potom najavio Stiva Mekvina.

„Pokušaću da vam ne dosađujem previše", kazao je Mekvin na početku svog govora, svjestan da cijela filmska javnost skoro tri i po sata čeka na „uzbudljivu" završnicu ceremonije. Sa podužim spiskom u ruci, pokazujući da je sasvim sigurno i on bio unapred spreman da primi priznanje, Mekvin je počeo da niže imena svih svojih saradnika koji su mu pomogli pri radu na filmu. Kako je kazao nakon brojnih zahvalnica, svoju nagradu posvećuje svim ljudima koji zaslužuju da žive, a ne da preživljavaju, zaključivši da je ovo ujedno i „Oskar za sve nas moderne robove".

Osvojivši skoro pa svaku nagradu za režiju ove sezone, Alfonso Kuaron bio je sasvim siguran, i kako se ispostavilo, pravi izbor za pobjednika u kategoriji najboljih režisera. Njegova „Gravitacija" u bioskope prošle godine ušla je bez velike reklame i najava, da bi zahvaljujući odličnim kritikama ubrzo privukao pažnju velikog broja gledalaca.

Sa Oskarom za „Gravitaciju", Kuaron je postao prvi reditelj iz Južne Amerike koji u svojoj karijeri može da se pohvali ovim priznanjem. Bilo je očekivano i da „Gravitacija" trijumfuje u svim tehničkim kategorijama, sasvim opravdano, jer je film između ostalog hvaljen i zbog svoje izvanredne preciznosti u pripovedanju o borbi astronautkinje Sandre Bulok da se vrati na Zemlju.

„Dobro je što se sve ovako desilo, jer smo film veoma dugo snimali. Da nije sve ovako ispalo, baš bismo izgubili vrijeme", našalio se Kuaron.

Oskara za glavnu žensku ulogu dobila je, bez ikakvog iznenađenja i uz svaku zaslugu, glumica Kejt Blančet za portret emotivno razorene žene u filmu „Nesrećna Džasmin" Vudija Alena.

„Ova nagrada jeste nasumična i subjektivna", priznala je Blančet, „Ali mi mnogo znači. I ovo je bila odlična godina za glumice. Ejmi, sve što ti radiš je sjajno, ali tvoja gluma u 'Američkoj prevari' je izvanredna. Meril, šta da ti kažem. Sandra, mogla bih da te gledam u tom filmu do kraja života! Džulija Roberts, haštag 'eto ti ga', znaš o čemu govorim. I Džudi Denč, kakva je to samo karijera."

Blančet je zahvalila i reditelju filma Vudiju Alenu, kao i svojoj matičnoj pozorišnoj kući iz Sidneja gdje je naučila najvažnije stvari o glumi. Ona je iskoristila priliku i da podsjeti svijet na to da žene i dalje mogu da snimaju dobre filmove, i to filmove koji zarađuju, kao što je slučaj sa nominovanim glumicama.

Ni dodeljivanje Oskara Metjuu Mekonahiju za glumačku transformaciju u filmu „Poslovni klub Dalas" nije predstavljalo nikakvo iznenađenje, iako je kategorija za glavnu mušku ulogu važila nosila oznaku potencijalnog iznenađenja. Za razliku od njegovog inspirativnog govora o inspirativnim herojima, njegov kolega iz filma, Džared Leto, nagrađen za najbolju sporednu mušku ulogu, uz veliku zahvalnost majci sa kojom je došao na dodjelu nagrada, održao je i politički aktuelan govor.

„Nagradu posvećujem i svim sanjarima u Ukrajini i Venecueli. Mi smo ovdje i dok se vi borite da ostvarite svoje snove, razmišljamo o vama večeras. Ovo je takođe i za 36 miliona ljudi koji su izgubili bitku protiv side", kazao je Leto osvrnuvši se na radnju filma „Poslovni klub Dalas".

„Kada pogledam ovu statuu, ona me podsjeća na svako dijete, jer odakle god da dolazite, treba da znate da vaši snovi vrede", kazala je Lupita Nijongo, glumica kenijskog porijekla, dobitnica Oskara za najbolju sporednu žensku ulogu. Duboko potresan portret robinje u filmu Stiva Mekvina „12 godina ropstva" donio je ovoj mladoj zvijezdi prvi nominaciju, ali i prvu nagradu koju su mnogi prije dodjele već poslali u ruke Dženifer Lorens (Američka prevara).

Nakon što je Elen Dežeris u šali isprozivala holivudske zvijezde, tvrdeći da su snimili stotine filmova iako imaju svega ukupno četiri godine fakultetskog obrazovanja, Nijango je u zahvalnici sa ponosom posebno istakla i svoju klasu sa Škole filma na Jejl univerzitetu.

Italijanski reditelj Paolo Sorentino zahvalio je Martinu Skorsezeu, sastavu Talking Heads, Rimu, Napulju, porodici i svima koji su ga inspirisali da snimi, sasvim je sigurno, remek-djelo italijanske kinematografije, film „Velika lepota", koji je proglašen najboljim filmom van engleskog govornog područja.

Iako je među ovogodišnjim nominacijama veliki broj filmova bio zasnovan na istinitim događajima, život se posebno poigrao sa ostvarenjima dokomentarnog žanra koji su nagrađeni Oskarima.

Najboljim kratkometražnim dokumentarnim filmom proglašeno je ostvarenje „The Lady in Number 6: Music Saved My Life ", koje govori o nevjerovatnoj Alis Herc Somer. Sa svojih 109 godina života, ona je bila najstarija pijanistkinja na svijetu, ali i najstarija osoba koja je preživjela Holokaust. Nažalost, preminula je svega nekoliko dana prije dodjele Oskara.

Kada su dugometražni dokumentarci u pitanju, uprkos pozitivnim predviđanjima u korist filma „The Act of Killing", nagradu je odneio film „20 Feet From Stardom". Riječ je o dokumentarcu koji otkriva sve tajne često zanemarenih pratećih vokala, ljudi koji su u velikoj mjeri zadužili popularnu muziku. Uz Morgana Nevila i Ketrin Rodžers, autore filma, na scenu se popela i jedna od pjevačica čija priča pokreće film, ali ne i treći reditelj Džil Frizen, koji je preminuo nekoliko sedmica prije premijere filma na festivalu Sandens.

Prošlih godina Akademija je muku mučila sa kategorijom čuvanom za najbolje orginalne pjesme pisane za filmove, tvrdeći kako svega mali broj tih numera uspijeva da se poveže sa širom publikom (zbog čega su nedavno uvedene nove, rigoroznije mjere za odabir nominovanih pjesama). Zato je ove godine svečana ceremonija prštala kako od hitova, tako i od dobre muzike i muzičkih zvijezda.

Farel Vilijams je probio muzički led sa hitom „Happy", pjesmom iz filma „Grozan ja 2", a cijela izvedba bila je vrijedna pažnje, ako ne zbog odlične pjesme, onda bar zbog njegovog šešira koji dobija sve veći broj fanova na internetu, ali i nepredviđenog plesnog trenutka sa Meril Strip, suverenom kraljicom Holivuda. Karen O je pružila svoju melanholično romantičnu mjesečevu sonatu izvodeći akustičnu verziju pjesme „Moon Song" iz filma „Ona", dok su članovi benda U2 izveli pjesmu „Ordinary Love" iz dokumentarca „Mandela: Long Walk to Freedom“.

Oskara je ipak odnela pesma „Let it do" koju su za film „Zaleđeno kraljevstvo" napisali Kristen Anderson Lopez i Robert Lopez, a izvela ju je Idina Menzel. Klasična diznijevska pjesma, raskošna i emotivna, učinila je da njen autorski tandem postane prvi par koji je uz ranije osvojene nagrade Gremi, Toni i Emi, sada osvojio i Oskara.

Prvog Oskara za najbolji animirani film dobio je najzad i studio Volta Diznija, i tu upravo za film „Zaleđeno kraljevstvo" koji potpisuju Dženifer Li, Kris Bak i Piter del Veko.

Dah oskarovske klasike unijela je Pink koja je, ovoga puta bez sebi svojstvene akrobatike, izvela pjesmu „Over the Rainbow" u čast filma „Čarobnjak iz Oza", snimljenog pre 75 godina, dok je u čast preminulih filmskih umjetnika Beti Midler otpevala pesmu „Wind Beneth My Wings ". Kao i ranijih godina, brojnim komentatorima na internetu zasmetao je izostanak pomena pojedinih glumaca, a ovoga puta najuočljivije je bilo zaboravljanje Denisa Farine.

Premda među dobitnicima nije bilo iznenađenja, voditeljka Elen Dedženeris potrudila se da zabavi publiku tokom višečasovne dodjele. Zbijala je šale sa većinom nominovanih glumaca i glumica, naručivala desetak pica za izgladnjele zvijezde, a potom im, fer i pošteno, tražila da plate porudžbinu dostavljaču pice. Ispostavilo se da zvijezde sa sobom ne nose mnogo novca, bar ne kada idu na dodjelu Oskara.

Takođe se ispostavilo i da zvijezde još uvijek gledaju u displej telefona kada se fotografišu, a ne u kameru. To se jasno vidi na najretvitovanijoj fotografiji ikada, snimku koji je nastao na ideju Dedženeris, a na kojem se vidi desetak glumačkih veličina kako uživaju u najopuštenijem trenutku dodjele.

Ispostavilo se i to da se u Holivudu ne menja mnogo toga. Osim što je na samom početku ceremonije „predvidjela" da će „12 godina ropstva" odnijeti nagradu za najbolji film (i da ne, Holivud nije rasistički obojne), Dedženeris je i veoma lijepo primetila da je skoro sve isto kao i kada je vodila dodjelu nagrada prije sedam godina.

„Stvari su se baš promjenile", našalila se ona. „Prošli put kad sam bila ovde Kejt Blančet je bila nominovana, Leonardo Dikaprio je bio nominovan, Martin Skorseze je bio nominovan. Sve je bilo taaako drugačije."

24. VIZUELNI EFEKTI - "Gravitacija", Tim Veber, Kris Lorens, Dejvid Širk, Nil Korbuld

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.