Žarko Stojaković iz Srpca voljom pobijedio hendikep i srušio stereotipe
Srbac - Da invaliditet ne mora biti prepreka u svakodnevnom životu i obavljanju raznih poslova, pa i onih težih, dokazao je penzioner Žarko Stojaković iz Srpca, koji je za proteklih desetak godina okrečio oko hiljadu stanova i kuća iako je rođen bez lijeve ruke.
Mnogi sugrađani se pitaju kako je moguće da vješto barata valjkom i četkama, ali kad ga vide na djelu shvate da se radi o vrhunskom moleru.
- U posao me je uveo prijatelj Pero Babalj, koji je poznati srbački moler. Učio sam s njim zanat dvije godine i kasnije se osposobio da samostalno radim. Godišnje sam znao okrečiti i do stotinu objekata i to mi je bio glavni izvor prihoda da školujem sina i kćerku koji su završili fakultete i zasnovali svoje porodice - priča Stojaković i dodaje da nisu rijetki slučajevi da ponekad o svom trošku okreči stan za siromašne porodice.
U slobodno vrijeme ovaj vrijedni čovjek se bavi lovom i ribolovom, a koristeći se jednom rukom ustrijelio je desetak srndaća čije rogove čuva kao trofej.
Puno uspjeha je imao u ribolovu, jer je imao ulov šarana i štuke težine i do sedam kilograma.
- Priroda me je nekim čudom obdarila da mogu raditi sve poslove kao najsposobniji muškarac. Radim takođe na mješalici, tovarim šljunak, kopam u bašti, orezujem voće i sam sređujem i pečem jagnje ili prase. Vozim bicikl duže od 30 godina, a odskora i motocikl. Znam voziti i automobil, ali ne mogu dobiti dozvolu. Sam se oblačim, pa čak vežem i pertle na mašnu - ispričao je Stojaković.
Žarko je još od rođenja pokazao da je veliki borac, jer je njegova majka Bosiljka nosila blizance i na porodu je jedno muško dijete umrlo, a on je rođen sa hendikepom.
Djetinjstvo je proveo u selu Nožičko sa siromašnim roditeljima, koji nisu imali dovoljno novca da ga školuju, pa je do kraja završio samo osnovnu školu, zajedno sa mlađim bratom Gojkom, a zatim se okrenuo seoskim poslovima.
- Još u školi su se djeca i učitelji čudili kako rukujem lenjirom, trouglom i šestarom i kako ni u čemu ne zaostajem u nastavi i slobodnim aktivnostima - prisjeća se on.
Penziju je stekao kao kurir u opštinskoj upravi gdje se zaposlio uz pomoć nekadašnjeg potpredsjednika opštine Nenada Jotića, poznatog humaniste koji se sažalio nad Žarkovom sudbinom.
- Raznosio sam dostavne knjige i poštu sve do odlaska u invalidsku penziju prije desetak godina. Sada uživam u penzionerskim danima sa suprugom Dragicom, a najveću radost mi predstavlja unuka Una, sa kojom redovno šetam - kaže Žarko Stojaković.
Supruga
Žarkova supruga Dragica doselila se u Srbac iz Slavonije 1975. godine i počela raditi u fabrici "Itris" u Srpcu.
- Žarka sam upoznala prilikom jedne večernje šetnje. Dopala mi se njegova srdačnost i dobrota pa smo nakon dvije godine zabavljanja stupili u brak u kojem skladno živimo skoro četiri decenije - kaže Dragica.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
