Medonosna rijeka sa Sjemeća
Rogatica - Kada je prije desetak godina dobio na poklon tri košnice Miloš Nedić iz rogatičkog sela Brankovići nije ni sanjao da će na obroncima planine Sjemeć podići pčelinjak kome će moći pozavidjeti i najuspješniji pčelari.
Ovaj sedamdesetogodišnji penzioner i njegova supruga Koviljka, koje smo zatekli kako utopljavaju pčele za zimu, kažu da ovih dana imaju pune ruke posla. Na pitanje koliko imaju košnica, supružnici samo odmahuju rukom. Objasnili su nam da postoji neko nepisano pravilo da pčelari nikada ne govore koliko imaju košnica.
Do tačnog broja nismo uspjeli da dođemo, ali su uz smiješak poručili da imaju više od 50, a manje od 100 košnica. Miloš, koji je radni vijek proveo kao stolar, kaže da u početku ništa nije znao o pčelarstvu. Pred samu penziju "omedio" je prste ostavivši stolarski strug.
- Nisam pogriješio i sada ne znam kako bih živio bez ove moje nove ljubavi. Od Đurđevdana do Mitrovdana supruga i ja smo stalno u pčelinjaku. Družimo se sa prirodom, čistim vazduhom i pčelama. Morao sam se pod stare dane latiti knjiga i ići na predavanja, ali zahvaljujući tome, osavremenio sam moj pčelinjak - rekao je Nedić.
Priča da je odustao od tradicije da pčelinje sanduke izrađuje od daske debljine dva centimetra, pa je počeo da ih pravi od dvostruko deblje daske. Da je ovo bio odličan potez saznao je vrlo brzo kada je uočio da sanduci od debljih dasaka ljeti drže više vlage, a zimi su topliji.
Osim toga, svake godine u pčelinjak unosi nove rojeve i matice. Samo ove godine kupio je 17 rojeva i zamijenio više od 20 matica. To bi, dodaje Nedić, trebalo da rade svi pravi pčelari. U protivnom, nema meda i koristi od pčelarstva.
- Ubiranje meda samo je jedna i posljednja faza pčelarenja. Ko misli da pčelari samo radi meda, neće daleko dogurati. Pčelama je potrebno dati onoliko koliko se od njih i uzima. Ja tako radim i nema bolesti pčela, ne hara variola, američka trulež i druge bolesti. Ali, zato u svakoj košnici ostavim najmanje po dvije trećine njenog godišnjeg učinka - priča Miloš.
Uz to, daje im sirup od šećera i vode, žalfije, pelina i kantariona kao prirodnih antibiotika. Kaže da pčelinja društva štiti i od osa i stršljenova, od kojih ih brani smjesom od piva i jabukovog sirćeta.
Ovaj pčelar smatra da se najbolji lijek može naći u prirodi, kako za pčele, tako i za ljude.
Vrcanje meda
Miloš Nedić je ove godine izvrcao nešto više od 150 kilograma meda, dok je, lani imao "berbu" od 500, a 2011. godine više od 700 kilograma meda.
Osnovni uzrok je suša u kojoj se i pčele nisu najbolje snašle. Sa plasmanom meda i ostalih pčelinjih proizvoda Nedići nemaju problema. Najveći dio završi u krugu porodice, a višak ode stalnim mušterijama kojih je, zbog kvaliteta meda, sve više.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
