Nele Karajlić za “Glas Srpske”: Nema slobode bez utopije u koju niko ne vjeruje

 Nele Karajlić za “Glas Srpske”: Nema slobode bez utopije u koju niko ne vjeruje 20.04.2019 11:57 | Milanka Mitrić

Svako se bori na svoj način. Mnogi su se i predali, ali imaju utisak da se i dalje bore.

Perfidnost današnjeg svijeta i jeste u tome što nam daje iluziju slobode i lažnu sliku o našoj borbi, a u stvari nas drži u okovima, držeći nas u zaglušujućoj buci koju prave takozvana slobodna štampa i društvene mreže.

Nema slobode, a ni borbe bez utopije u koju više niko ne vjeruje. 

Rekao je ovo u razgovoru za “Glas Srpske” Nenad Janković, poznatiji kao Nele Karajlić, koji će nastupiti prve večeri na ovogodišnjem “Nektar OK festu”, koji se održava od 12. do 14. jula na Tjentištu.

KARAJLIĆ: GLAS: Jesmo li zapali u beskrajni vrtlog negativnosti, u kojem ljudi više ne brinu jedni za druge i u kojem nas svakodnevna bombardovanja lošim vijestima ostavljaju ravnodušnim?

KARAJLIĆ: Nije problem u lošim vijestima, problem je u buci koju sredstva informisanja prave. Broj informacija koje dođu do vaše glave oduzima vam moć rasuđivanja i čine vas sumnjičavim i prema sebi i prema svijetu oko vas. Danas, djevojčica od 10 godina primi za jedan dan više informacija od Napoleonovog generala za cijeli njegov život. U tom besmislu teško je biti pozitivan.

GLAS: Da li ste zadovoljni uspjehom i zapaženošću koji je Vaša knjiga “Solunska 28” ostavila na publiku? Šta novo planirate što se pisanja tiče?

KARAJLIĆ: Kako da ne. Knjiga je na neki način uspostavila mene kao pisca, što je bilo najvažnije. “Fajront u Sarajevu”, bez obzira na veliki uspjeh, nije toliko značajan za moje pisanje kao “Solunska 28”, jer je “Fajront”, ipak, “samo” autobiografski roman. “Solunska” je, sa druge strane, “pravi” roman, pa mi je zbog toga bilo važno kako će publika da ga prihvati. Nagrada “Momo Kapor” samo me je dodatno ohrabrila da nastavim sa pisanjem, tako da je u pripremi i nastavak “Solunske”, njen drugi dio koji govori o Beogradu tokom okupacije od 1941. do 1944. godine.

GLAS: Kada uspijete da izdvojite vrijeme za to, šta volite da čitate?

KARAJLIĆ: Neprestano čitam. Uvijek je neka knjiga na natkasni iznad moje glave. Poslednje što sam čitao bila je knjiga kineskog pisca Mo Jena “Umoran od života i smrti”. U posljednje vrijeme volim da čitam naše pisce - Kecmanovića, Žurića, Stojiljkovića i Jergovića. Čini me sretnim to, što je ta, još uvijek, mlada generacija pokazala veliki kvalitet, i što u sebi krije još veći potencijal.

GLAS: Kako sebe sada doživljavate, više kao književnika ili kao muzičara? Da li biste rekli da se lakše i bolje iskazujete kroz muziku ili kroz pisanje?

KARAJLIĆ: Ja sam, očigledno, šizofrena ličnost. U meni čuče i književnik i muzičar, čak se i glumac i reditelj ponekad pojave. Međutim, ne umijem da radim dvije stvari odjednom. Sada dok pripremam veliki koncert na Tašmajdanu za 25. maj, jednostavno ne mogu da pišem. Književnik u meni spava, dok muzičar urla.

GLAS: Da li biste mogli da izdvojite neke mlade nade scene u regionu, ili izdvojite neke izvođače za koje smatrate da imaju potencijal, ali se za njih još nije dovoljno čulo?

KARAJLIĆ: Nisam kompetentan da ocjenjujem novu scenu, ne samo zbog toga što je nisam dovoljno pratio, već i zbog toga što sam se malo i umorio od slušanja. Cijenim svakoga ko vjeruje u sebe i ko, sa tom vjerom, pravi pjesme i nastupa. Od “Beogradskog sindikata”, “Dubioza kolektiva”, Ede Majke, “Goblina”. O starim mačcima nema potrebe da pričam. Onaj ko je na sceni trideset i kusur godina, o njemu ne treba trošiti riječi.

GLAS: Prošle godine ste promovisali Vašu knjigu na OK festu, ove godine nastupate. Kakvu atmosferu očekujete  na Tjentištu i na “Nektar OK festu” i koje je vaše mišljenje o festivalima poput ovog?

KARAJLIĆ: Kada sam se, prošle godine, popeo do Tjentišta da promovišem “Solunsku”, činilo mi se da sam upao u neki lijepi san. Toliko mladih, veselih lica, toliko vedrine i pozitivne energije. Predložio sam organizatorima, da, odmah, umjesto promocije knjige, zasviram nešto neobavezno, ali su mi ipak predložili da uzmem godinu dana vremena da to dobro navježbam. I evo, godina je prošla, ja sam spreman. Dolazim na “OK fest”! Vidim da je lista onih koji sviraju žestoka. Biće uživanje!

Dragi bendovi

 

GLAS: Postoji li neki bend koji Vam je malo draži od ostalih?

KARAJLIĆ: “Zabranjeno pušenje” iz osamdesetih godina! To je moj omiljeni bend. Uz njemu sam odrastao, bio sam na svakom njihovom koncertu. Isto tako volim i Kusturicu i “No smoking orchestra”. Obožavam ih otkako su počeli da sviraju onu svoju “unza unza” muziku. To su dvije grupe koje najviše volim. Mrtva je trka koja mi je od njih draža.

 



© Glas Srpske 2012 ISSN 2303-7385 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica