Zlatko Saračević, bivši rukometni as za Glas Srpske: Borac, ajvar i ćevapi brend Banjaluke

Istakao je ovo za "Glas Srpske" bivši rukometni as, proslavljeni reprezentativac Jugoslavije, a potom Hrvatske Zlatko Saračević.

- Svi koji sada počinju da treniraju neki sport, već razmišljaju kako će u budućnosti biti bogati, uživati u lijepim stvarima, ali malo je njih kojima se san ispuni. Zato je moja poruka mladima da treba živjeti sport, a ne živjeti od sporta. Samo sa takvom, po meni jedinom ispravnom filozofijom, može se nešto postići u modernom sportu - rekao je Saračević.

* GLAS: Ponikli ste u Rukometnom klubu Borac. Da li sada pratite rezultate "crveno-plavih"?

SARAČEVIĆ: Naravno i znam da su Banjalučani bez premca u BiH, a sa njima se susrećemo i u regionalnom takmičenju. Po meni Borac je pravo čudo, jer način kako se on održava u ovim teškim vremenima granični sa nevjerovatnim. Stalno su u velikim finansijskim problemima, ali nekako uspijevaju da se takmiče, i može se reći da postižu za ovakve uslove sjajne rezultate. Šteta što situacija nikako da se stabilizuje, jer je tok klub velikog renomea, klub koji ima rejting, ali nema novac. Borac je uz ajvar i ćevape zaštitni znak Banjaluke i trebalo bi to i da zauvijek ostane.

* GLAS: Rukometni klub Zagreb u kome ste ove godine sezone pomoćni trener postiže dobre rezultate. Kakve su ambicije?

SARAČEVIĆ: U Ligi šampiona osnovni cilj je proći grupu. Dva kola prije kraja jako smo blizu tome. Sa jednim bodom smo sigurno četvrti, a u slučaju pobjede nad španskom Lariohom, vjerovatno i treći što bi nam u osmini finala obezbijedili nešto lakšeg rivala. U SEHA Gasprom Južni tok ligi želja je plasman na fajnal-for, a na domaćoj sceni odbrana duple krune.

* GLAS: U Ligi šampiona ove sezone Zagreb je pobijedio dva moćna kluba, njemački Kil i francuski Pariz. Da li je to nagovještaj povratka na staze stare slave, kada je ovaj klub bio prvak Evrope?

SARAČEVIĆ: Još je rano o tome govoriti, ali je jasno da je već sada stvorena dobra atmosfera u klubu i oko njega. Publika se polako vraća, dvorana je sve punija i vjerujem da nije daleko dan, kada ćemo biti ponovo na samom vrhu.

* GLAS: Odnedavno je trener Zagreba proslavljeni jugoslovenski rukometaš Veselin Vujović. Kakva je saradnja sa njim?

SARAČEVIĆ: Vuja i ja smo drugovi iz nekadašnje reprezentacije, dobro se poznajemo i za sada je sve kako se može poželjeti. On je u ekipi unio dodatnu čvrstinu i drskost, i to je ono što nam je nedostajalo.

* GLAS: Od 15. januara do 1. februara u Kataru se igra Svjetsko prvenstvo za rukometaše. Kakve su ambicije Hrvatske i koliko može selekcija BiH na svojoj debitantskoj smotri.

SARAČEVIĆ: Cilj Hrvatske je uvijek bar polufinale, sve ostalo je neuspjeh. Tako je i ovog puta. Što se tiče BiH, koja je u grupi B zajedno sa Hrvatskom može biti druga, ali i šesta. Naime, BiH, Makedonija, Austrija, Tunis, ali i Iran su reprezentacije sličnog kvaliteta i tu svako svakog može da pobijedi. Realno, jedino je Hrvatska daleko kvalitetnija od njih i ako se ne desi neko čudo sigurno će biti prva. Ipak, vjerujem da bi se BiH mogla pod dirigentskom palicom mog prijatelja Dragana Markovića mogla ugurati među tri najbolje u grupi i tako se plasirati u drugi krug, što bi bio veliki uspjeh.

* GLAS: Vaš nedavni susret sa bivšom košarkaškom divom Slađanom Golić bio je više nego emotivan. Zašto?

SARAČEVIĆ: Praktično smo zajedno odrasli i druženjem kroz sport postali smo istinski prijatelji. Putevi su nam se tokom života stalno ukrštali. Ona je trenirala u Mladom Krajišniku, ja u Borcu. Braneći boje Jugoslavije bili smo učesnici Olimpijskih igara u Seulu 1988. godine. Potom smo zajedno igrali u Francuskoj i to u istom gradu. Ona za Santakler, a ja za Bordo. Od našeg posljednjeg viđenja u španskoj Pamploni prošlo je skoro 15 godina i stvarno trenutak kada sam je ponovo vidio jako je teško opisati.

Pohvale Za Izbor

* GLAS: Davne 1986. godine proglašeni ste za najboljeg sportistu Bosanske Krajine. Sada 28 godina kasnije bili ste gost na izboru najboljih sportista Republike Srpske. Šta za Vas znači ovaj dolazak u Banjaluku?

SARAČEVIĆ: Banjaluka je grad u kome sam se rodio, postigao velike sportske uspjehe i svaki dolazak je za mene prepun emocija. Zato je za mene veliko zadovoljstvo doći na Izbor najboljih sportista koji organizuje "Glas Srpske" i biti među sadašnjim, ali i bivšim sportskim velikanima, od kojih neke nisam vidio i pune dvije decenije, možda čak i više. Sama manifestacije je fenomenalno organizovana i onima koji su zaslužni za to sve pohvale. Hvala organizatorima još jednom na pozivu, kojem sam se rado odazvao.

Lična karta

Zlatko Saračević rođen je 5. jula 1961. godine u Banjaluci, u kojoj je, kao i mnogi drugi klinci, uspješan rukometni put počeo u sekciji osnovne škole. Uz mnogo rada, znoja, želja i pregnuća sa "plavima" je stigao do zlatne medalje na Svjetskom omladinskom prvenstvu. Za Jugoslaviju je debitovao na utakmici protiv SAD-a, novembra 1982. godine u Zaječaru. U dresu Jugoslavije osvojio je zlato na planetarnoj smotri u Švajcarskoj 1986, te bronzu na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. Sa reprezentacijom Hrvatske došao do Mediteranskog zlata u Francuskoj 1973. godine, evropske bronze u Portugaliji 1994, svjetskog srebra na Islandu 1995, te krune karijere, olimpijskog zlata u Atlanti 1996.

Sportska Porodica

Otac Zlatka Saračevića, Hamdija, bio je dugogodišnji odbojkaš i fudbaler, a od 1959. godine rukometaš Borca. Bio je član trofejne generacija banjalučkog kluba koja je godinama bila neprikosnovena u Jugoslaviji, a odigrao je i nekoliko utakmica za reprezentaciju. Zlatkov stric, Zlatan, proslavljeni je jugoslovenski bacač kugle, koji je 1980. bio prvak Evrope u dvorani, a godinu dana kasnije pripala mu je bronzana medalja. Bio je učesnik Olimpijski igara u Barseloni 1992. godine, kao član reprezentacije nezavisnih olimpijskih takmičara, koju su predstavljali sportisti iz Jugoslavije u pojedinačnim disciplina, jer zbog sankcija "plavi" nisu mogli nastupiti u ekipnim sportovima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.