Šta je rekao Johanes Brams kada su ga pitali da li je pokrao Betovena?
Postoje različiti načini da se ukrade neko umjetničko djelo. Neki su dostojni prezira a nekima se morate diviti. U svakom slučaju, priznanje se uvijek ceni.
Izreka koja se ponekad pripisuje Vilijamu Fokneru ide ovako: “Dobar umjetnik kopira; sjajan umetnik krade”. Nekoliko drugih je navodno reklo nešto slično – uključujući Pabla Pikasa, Stiva Džobsa, Igora Stravinskog i T.S. Eliota – što bi značilo da je vrlo vjerovatno, i prikladno, ta ista izreka ukradena više puta.
Eliot je proširio ideju, navela je Ligaja Mišan u Tajmsu i dodala da “loši pjesnici uništavaju ono što uzmu, dok dobri pjesnici od toga prave nešto bolje ili makar nešto drugačije”.
Plagijatorstvo je “bez sumnje najdublja i najegzistencijalna optužba protiv nekog pisca”, navela je ona.
“Plagijator ne samo da se ne smatra pravim piscem već osobom koja vidi preko ramena pametnijeg školskog drugara. Neki od optuženih nikada se nisu oporavili”.
Ali mnogo umjetnici jesu. Mišan navodi krađu Betovenove “Ode radosti” za finale Bramsove Prve simfonije. Kada su ga pitali da li ju je ukrao, Brams je priznao:
“Svaka budala to vidi”.
Druga vrsta umjetničke krađe izazvala je nedavno priznanje u Pitsburgu, Pensilvanija kada bibliotekar i vlasnik knjižare optuženi da su sarađivali na krađi rijetkih knjiga vrednih osam miliona dolara, prenio je Tajms.
“Priznajem”, rekao je Gregori Prajori, bivši bibliotekar arhivar javne Karnegi biblioeke.
Prajori nije želio sam da padne. Rekao je da ga je na to podstakao Džon Šulman, vlasnik knjižare Kaliban. “Bio je to fanstasičan plan koji umalo nije uspjo”, rekao je Tajmsu Trevis Mekdejd, stručnjak za krađu rijetkih knjiga.
Mekdejd kaže da većina planova poput ovog ne uspiju jer lopove uglavnom uhvate kada pokušaju da prodaju ukradene knjige. Ali u ovom slučaju, Prajori je imao pristup rijetkim predmetima poput jedne verzije “Principa” Isaka Njutona vrijedne 900.000 dolara a Šulman je imao pristup mreži ljudi koji su imali sredstava i bili zainteresovani da kupe takve knjige preko njegove knjižare.
Prajpori kaže da je iskoristio novac od prevare da plati školarinu djeci i da ostane “na površini”. “Nije trebalo obo da uradim”, rekao je on.
“Volio sam svoju prostoriju, posao i pohlepa me je obuzela”. Drugi kradljivac nije lako priznao krađu 360 kilograma teške skulpture čekića u Heldsburgu, Kalifornija, prenio je Tajms.
Ogromni čekić dug šest i visok nešto manje od dva metra bilo bi teško sakriti. I pored nagrade od 1.000 dolara za pronalaženje čekića koju je ponudio umjetnik koji ga je napravio Dag Ankeri, čekić nije viđen od kada je uzet sa travnjaka ispred opštinskog centra.
“Čisto sumnjam da je u nečijoj ličnoj kolekciji”, rekao je Deril Erkel iz policije Heldsburga. Nekoliko nedjelja pošto je čekić nestao, jedan metar dug ekser postavljen je na prazno mjesto gdje je čekić nekada stajao. Na glavi eksera urezana je riječ “MAMAC”.
“Prva reakcija je bila 'ha?'“, kaže Rea Borha, portparolka gradske opštine.
“Peckali su nas ljudi koji su uzeli čekić?” Ali onda je usledilo priznanje: Radnik metalac koji živi u okolini priznao je da je napravio ekser i da ga je zakucao u zemlju, u nadi da će pomoći da se uhvati kradljivac. “To je trebalo da privuče čekić”, rekao je Erkel.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
