Obilazak Ermitaža trajao bi 11 godina

   Obilazak Ermitaža trajao bi 11 godina 14.03.2019 08:18 | Glas Srpske

Ove slavne i svjetski poznate (i priznate) građevine iz godine u godinu bilježe milione posjetilaca, ali jeste li se ikad zapitali koji je njihova istorijat?

 Pri obilasku će vas vjerovatno s nekim manje poznatim stvarima upoznati lokalni vodič, ali dok ne posjetite neku od njih, evo prilike da o njima naučite nešto više!

 

Empajer stejt bilding (Njujork)

Otkad su, nažalost, slavni “Blizanci” 2001. godine srušeni u terorističkom napadu, najslavnija zgrada u Velikoj jabuci je Empajer stejt bilding. Nju je gradilo nešto više od 3400 radnika, koji su sedmično (pazite sad) zidali oko četiri sprata! Zato nije ni čudo što je cijela zgrada završena za samo 450 dana.

Visine 381 metar, sve do 1972. godine dičila se titulom najviše zgrade na svijetu. Za njenu izgradnju potrošeno je 40-ak miliona dolara, a današnja vrijednost iznosi nevjerovatnih 637 miliona “zelembaća”. Zgrada čak ima i vlastiti poštanski broj, a vrh zgrade bio je zamišljen kao mjesto gdje će se “parkirati” cepelini.

I recimo još da nema 102, već 103 sprata, ali taj posljednji rezervisan je isključivo za VIP goste, pa će ga bilo ko od nas smrtnika teško ikad posjetiti.

 

Ajfelov toranj (Pariz)

Simbol Pariza ujedno je i jedna od najprepoznatljivijih građevina na svijetu, a najbolje od svega je što su toranj prvobitno htjeli - srušiti! Toranj, napravljen za Svjetsku izložbu u Parizu, građen je pune dvije godine, a sastoji se od ukupno 18.000 komada željeza. Kao što smo već spomenuli, poslije 20 godina trebalo je da bude srušen, ali gradske vlasti su odlučile da ga zadrže zbog antene na vrhu koja je bila važna za radijski signal.

Danas je bez tornja Pariz posve nezamisliv, a ne samo da ga godišnje obilaze milioni, već je i radno mjesto za više od 600 Parižana.

 

Tadž Mahal (Agra)

Dvadeset dvije hiljade ljudi, hiljadu slonova, 28 različitih vrsta kamena i 17 godina - sve to bilo je potrebno da bi bio napravljen vjerovatno najslavniji mauzolej na svijetu. Tadž Mahal je slavan po svojoj simetriji, a zavisno od doba dana, uvijek je nešto drugačije boje.

Legenda kaže da je Šah Džahan radnicima koji su radili na ovoj građevini odsijecao prste i ruke kako više nikad ne bi mogli sagraditi ništa jednako lijepo.  Esteta, ali i prilično okrutan tip.

 

Fontana di Trevi (Rim)

Teško da nekom nije poznata legenda koja kazuje da bacanje novčića preko lijevog ramena u fontanu Trevi garantuje ponovni dolazak u Vječni grad.

Gradske vlasti nemaju ništa protiv činjenice da su turisti “prigrlili” tu legendu, s obzirom na to da se svaki dan u fontanu ubaci oko tri hiljade evra. Dakle, godišnje ta fontana donosi nešto više od milion evra. Nije loše, zar ne?

Sav taj novac svakodnevno skupljaju radnici “Karitasa” i doniraju ga u više od 200 zemalja širom svijeta.

 

Sagrada familija (Barselona)

Ko god je posjetio katalonsku prestonicu, nije mogao ostati ravnodušan pred izgledom Svete porodice (Sagrada familija). Crkva je vrhunac stvaralaštva velikog arhitekte Antonija Gaudija, a iako se s izgradnjom počelo još davne 1882. godine, zanimljivo je da još nije do kraja završena.

Legendarni Gaudi na njoj je radio 40-ak godina, sve do svoje smrti, a prema posljednjim informacijama, očekuje se da će katedrala biti završena 2025. godine. Živi bili, pa vidjeli.

 

Kip slobode (Njujork)

Možda i prvi spomenik kojeg se sjetimo na pomen Amerike, svakako je ova žena s bakljom u njujorškoj luci. Kip slobode napravljen je u Francuskoj i predstavlja poklon Francuske SAD. Koliko je velika, dovoljno govori to da je na putu do Amerike rastavljena na 350 dijelova i prevezena brodovima.

Skulptura predstavlja rimsku boginju slobode, a lice je oblikovano prema licu vajarove majke. I da, kad bi ovaj kip nosio “cipele”, bio bi mu potreban broj 7801!

 

Ermitaž (Sankt Peterburg)

Jedan od najvećih i najljepših svjetskih muzeja smjestio se u carskom gradu - Sankt Peterburgu. U svojoj kolekciji ima više od tri miliona primjeraka, a tu su i radovi Mikelanđela, Leonarda, Rubensa, Rembranta, Van Goga i Pikasa. O veličini dovoljno govori sljedeće - kad bi se posjetilac kod svakog eksponata zadržao samo minut, trebalo bi mu 11 godina da obiđe cijeli muzej. Muzej je specifičan po tome što je u njemu “zaposleno” i 60 mačaka zaduženih za čuvanje muzejskih prostorija od miševa.

 

Krivi toranj u Pizi (Piza)

Jedna od najposjećenijih atrakcija na svijetu devedesetih godina prošlog vijeka bila je zatvorena za javnost jer se toranj jednostavno previše nagnuo, pa je bezbjednost posjetilaca bila ugrožena. Primijetivši to, italijanske vlasti donijele su plan obnove i vraćanje tornja u položaj koji je imao 1838. godine. Projekt je napravio arhitekta Mikele Jamoilkovski, toranj je spasen, a cijela operacija koštala je 25 miliona evra.

Od 2001. ponovno je otvoren za javnost, tako da su društvene mreže preplavile slike ljudi koji “guraju” toranj.



© Glas Srpske 2012 ISSN 2303-7385 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica