Od reformatora do ubice sina

U početku svoje vladavine preduzeo je mjere koje su doprinijele razvoju države. Moskva je postala državno i crkveno središte, reformisao je vojsku, dolazi do razvoja štamparije i otvaranja Rusije ka Evropi.

U početku je vladao sa boljarima, a kasnije je preduzeo drakonske mjere protiv njih. Podijelio je Rusiju na dva dijela, Opričninu - teritoriju pod carevom upravom i Zemšćinu - pod upravom boljara.

Djetinjstvo

Ivan Grozni je rođen 25. avgusta 1530. godine, a bio je prvorođeni sin tada već starog velikog kneza Moskve Vasilija III. U trenutku očeve smrti 1533. godine Ivan IV je ima samo tri godine i titulu velikog kneza.

Cijeli period do punoljetstva velikog kneza je doba borbe za regentsku poziciju između boljara dinastije Šujski i Belski. U toj borbi oni su gotovo potpuno zaboravili na malenog kneza koji živi zapuštenim i, po njegovom mišljenju, ponižavajućim životom.

Krajem 1546. godine u vodećim državnim i crkvenim krugovima se došlo do zaključka da je vrijeme za ukidanje regentstva. Kako bi se taj trenutak dostojno proslavio, donesena je odluka da se Ivan IV proglasi za cara Rusije. Ivan je krunisan 16. januara 1547. godine, a potom se oženio Anastasijom, kćerkom Romana, praoca dinastije Romanov.

Zlatno doba

Postavši punoljetan, Ivan IV je odlučio da nastavi da sprovodi majčine državne reforme, od kojih je najvažnija stvaranje prvog ruskog parlamenta, koji se prvi put okuplja 1549. godine. Iako parlament tada ima ograničenu vlast, u trenutku izumiranja dinastije svojim glasanjem određivaće novog cara.

Novi car dvije godine kasnije saziva Sveti sinod Ruske pravoslavne crkve zbog određivanja religijskih smjernica na području cijele države, donosi se novi zakonski kodeks, formira se stajaća vojska i dolazi do izgradnje prvih štamparija. Pokušaji otvaranja Rusije svijetu su, s druge strane, nailazili na probleme.

Osvajanja

Bez obzira na sve reforme, da bi bio prihvaćen kao veliki vladar, Ivan IV je krenuo putem osvajanja. Njegov veliki vojni uspjeh tada postaje pripajanje Kazanskog i Astrahanskog kanata 1552. i 1556. godine. Omamljenost tim uspjesima Ivana dovodi u objavu rata protiv Litvanije 1558. godine, kako bi Rusija dobila izlaz na Baltičko more.

Odlučujući trenutak ove prvobitno uspješne vladavine na kraju postaje 1564. godina, kada je Ivana izdao njegov general, koji prelazi na stranu Poljske i Litvanije.

Na vijest o tome car se napokon slomio jer je već otprije njegov porodični život bio potpuna katastrofa, od koje on jedva zadržava svoju psihičku stabilnost. Ivan IV je smatrao još od djetinjstva da su mu majku otrovali boljari, što se na kraju pokazalo istinitim. Njegovog sina i prestolonasljednika Dimitrija Starijeg ubila je u drugoj godini života dadilja u navodnom nesrećnom slučaju, a zatim umire njegova obožavana supruga Anastasija. Ivan je za tu smrt optužio boljare i nekoliko ih pogubio. Ivanov gluvonijemi brat Juraj takođe umire 1560. godine u 27. godini života.

Zbog takvog razvoja događaja Ivan IV 1565. godine napušta Moskvu i objavljuje svoju želju da abdicira, poslije čega dobija dijelove najbolje ruske zemlje u svoje ruke kako bi s novcem sa tih posjeda mogao da finansira vlastite vojne snage koje ni o kome drugom ne bi zavisile.

Te trupe pod imenom “opričnici” imale su zadatak da uništavaju svaki potencijalni otpor carevoj vladavini. Njihovo najveće zabilježeno krvoproliće bilo je masovno ubistvo svih stanovnika Novgoroda po Ivanovom naređenju. Brojčano mnogo manja, ali za Rusiju mnogo važnija, postaje likvidacija cijele porodice Vladimira od Staritse 1569. godine, pošto je ta dinastija trebalo da naslijedi Ivanovu u trenutku njenog nestanka.

Ivan Grozni 1573. ukida opričnike i zabranjuje spominjanje njihovih imena.

Posljednje godine života Ivan Grozni svima naočigled propada. Svoju vladavinu završio je ubivši najstarijeg sina Ivana u nastupu bijesa. Naslijedio ga je sin Fjodor.

Umro je 1584. od posljedica trovanja dok je igrao šah sa Bogdanom Belskim.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.