Umro doktor koji je Titu isključio aparate

index.hr
Umro doktor koji je Titu isključio aparate

Doktor Predrag Lalević, hirurg i anesteziolog koji je 16 godina s Josipom Brozom Titom bio na 106 putovanja u inostranstvu i koji ga je 4. maja 1980. isključio s aparata, preminuo je u Beogradu u 92. godini života, javljaju srpski mediji.

Lalević je upisao medicinu 1945. godine, diplomirao 1951., započeo specijalizaciju anesteziologije i reanimatologije 1953. godine u VMA-u, završio jednogodišnju školu anestezije na univerzitetu u Kopenhagenu, položio specijalistički ispit i u Kopenhagenu i Beogradu i proveo godinu dana na čuvenoj klinici Majo u SAD-u.

Tito je umro 4. maja 1980. godine u 15.05 sati, a na respiratoru je bio posljednjih 68 dana života. Hranu je dobivao infuzijom. Doktor Predrag Lalević skinuo ga je s aparata koji su ga držali na životu.

"Ni u šali se ne može reći da sam ga ja ubio. Deset minuta prije toga bio je mrtav. Nije mu bilo spasa. Ja sam ga skinuo s aparata koji su ga držali na životu", rekao je ranije za Ekspres Predrag Lalević.

"Mozak mu je bio živ i to je bilo medicinsko opravdanje zašto ga sve do tad nisam skinuo s respiratora", rekao je.

Lalević je u knjizi "S predsjednikom po svijetu" objavio sjećanja na dane s Titom.

"Godinama sam se premišljao da li da napišem svoja sjećanja na 16 godina praćenja predsjednika republike na svim putovanjima u inostranstvo. Oklijevao sam zbog više razloga. Najprije zbog toga što me je ađutant predsjednika, kad mi je saopštio da sam izabran da pratim predsjednika na putovanjima u inostranstvo, pitao šta čitam od novina. Odgovorio sam mu: Politika i NIN.

Tada mi je rekao da prije odlaska na put kažem supruzi da mi sačuva novine i kad se vratim s puta pročitam što je pisalo o putu i to što piše u novinama, to sam čuo i vidio.

 Ja sam tada imao 36 godina i ovaj izbor sam primio, prije svega, kao izraz priznanja i povjerenja u moju stručnost pa sam ovakvu preporuku poštovao. Međutim, čitav niz događaja tokom putovanja je bio tako impresivan, da su mi trajno ostali u sjećanju.

O nekima od tih nezaboravnih dojmova sam pričao porodici i užem krugu prijatelja tako da mi je bilo lako opisati ih.

Drugi razlog bila je pojava velikog broja tekstova i knjiga, za koje sam znao da nisu istiniti. A neki od njih su bili, iskreno govoreći, baš i ružni tračevi. Ja sam smatrao da ako vam neko povjeri brigu o svom zdravlju, a to znači i životu, onda je u najmanju ruku nekorektno iznositi u javnost stvari iz ličnog života, čak i da ta osoba nije predsjednik republike.

Nažalost, jedan od tih autora je bio i ljekar predsjednika. Posljednja stvar, koja je prelila čašu, bile su izjave za medije u kojima se tvrdilo: bio sam svakog dana kod Tita i razgovarao s njim, ili, ja sam mu svakog dana spremao hranu i sa svojom ženom odlazio u Klinički centar gdje bi ga ona hranila.

Ove priče nisu bile istinite (da ne kažem da su bile obične laži) jer te osobe nisu ni privirile kliničkom centru, a što je još važnije, ja sam ga intubirao i priključio na respirator 26. februara tj. 68 dana prije nego je preminuo. Za vrijeme umjetne ventilacije predsjednik je bio u umjetnoj komi i naravno, nije mogao komunicirati ili uzimati hranu.

Toliko o tome. Inače, ja sam samo u rijetkim prilikama bio u funkciji ličnog ljekara. On je bio i u zemlji u neposrednoj blizini predsjednika, dok sam ga ja pratio na putovanjima u inostranstvo. Pilot predsjedničkog aviona, general Žutić, jednom mi je prilikom rekao da smo, putujući avionom, proveli na putu skoro dvije godine, a bilo je i putovanja brodom Galeb, na kojima sam ga pratio", ispričao je Lalević.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana