Ni dugme nema ko da zašije

Milijana Latinović

Privrednici u Srpskoj godinama upozoravaju na nedostatak kvalifikovanih radnika i apeluju na nadležne da upisna politika što prije bude promijenjena kako ne bi došli u situaciju da na fabrike stavljaju katance.

 

Po svemu sudeći, ti vapaji su uzaludni jer svakodnevno slušamo da nema školovanih vozača, već gradske autobuse voze penzioneri. Obućarska industrija na sve načine pokušava da stimuliše buduće srednjoškolce da upišu obućarski smjer jer tog profila radnika nema ni za lijek. Džaba besplatni udžbenici, stipendije, obezbijeđena praksa i siguran posao, nikome, izgleda, nije do zanata. Većina i dalje mašta o direktorskim foteljama i bijelim mantilima, ali njemačkim. Osim obućarskih, poluprazni su i tekstilni pogoni, a šivaće mašine uveliko sakupljaju prašinu. I ono malo školovanih zanatlija što smo imali odavno su trbuhom za kruhom otišli preko grane jer tamo imaju višestruko veće plate i priliku da djeci obezbijede sigurniju budućnost.

U preduzećima koja proizvode garderobu ističu da već imaju manjak kadra, a nemaju koga da zaposle. Primili bi desetine novih radnika, ali zainteresovanih nema. Došli smo u situaciju da biroi za zapošljavanje vrve od ekonomista, pravnika, pa i ljekara, a da cipele nema ko da pravi, pa ni dugme da zašije. U dobroj mjeri sami smo tome doprinijeli. Zanati su godinama bolna tačka našeg školstva, a svi mi od malih nogu pogrešno smo naučeni da po svaku cijenu treba da upišemo fakultet, da smo bez diplome niko i ništa i da su zanati rezervisani za lošije đake. I dok smo se mi proteklih godina stidjeli zanatlija, evropske zemlje prepoznale su vrijedne radnike i širom otvorile granice da dobiju kvalitetnu radnu snagu. A mi i dalje cupkamo u mjestu i, osim sastanaka, okruglih stolova i sto puta ispričanih žalopojki, nismo uradili bog zna šta. Da jesmo, ne bismo se hvatali za slamku i nadali se da će neko bar iz radoznalosti pokušati da savlada šnajderski zanat.

Krajnje je vrijeme da oni koji kroje upisnu politiku stave prst na čelo i zapitaju se do kada ćemo svjesno raspisivati tri puta više slobodnih mjesta na fakultetima kad ni ona na budžetu nismo popunili. Vrijeme je da se zanati vrate u škole, pa makar i na mala vrata, jer bez dobrih zanatlija napretku i razvoju privrede ne treba ni da se nadamo.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana