Nestali tinejdžeri

Milijana Latinović

Djeca i tinejdžeri gotovo svakodnevno nestaju u cijelom svijetu, a patnje porodica zbog nepoznate sudbine njihovih najmilijih dijele i mnogi stanovnici Srpske, koji godinama tragaju za nestalim članovima porodica.

Tražeći očajnički bilo kakav trag koji će ih odvesti do njihovog djeteta koje je nestalo bez traga i glasa, prelaze hiljade kilometara i dijele fotografije i informacije o nestalom sinu ili kćerki. Koliko je mučno živjeti u ovoj agoniji, bdjeti noćima i osluškivati svaki šum u nadi da će se onaj koga traže pojaviti na porodičnom pragu, znaju samo oni koji tragaju za voljenima. Iz dana u dan njihov bol raste, a sa svakim prohujalim mjesecom i njihove nade polako se gase.

Koliko je situacija alarmantna u RS potvrđuje podatak da policija još traga za pet mladića koji su u vrijeme nestanka bili maloljetni, a samo od početka ove godine prijavljen je nestanak 21 maloljetnika. Njih 20 pronađeni su živi, a jedan, nažalost, mrtav. I sama pomisao na nestalu djecu ledi krv u žilama, a još više obeshrabruju razlozi zbog kojih oni bježe od kuće. U kakvom društvu živimo kada je tinejdžerima bijeg jedino rješenje za neuzvraćenu ljubav, loše ocjene i svađu sa roditeljima? Na kakvim to principima odgajamo djecu kada tek što su zakoračili na pozornicu života bježe od prvih, najslađih ljubavnih muka? I zar se o jedinicama u školi ne može razgovarati sa nastavnicima i roditeljima? Sudbine mnogih djevojčica i dječaka čija su imena dospjela na listu nestalih zauvijek ostaju pod velom tajne. Nažalost, mnogi nikada ne budu pronađeni živi. Iako je porodica oduvijek bila temelj, stub i krov društva, vrijednosti na kojima počiva su se izmijenile. Svakodnevna trka za preživljavanjem udaljila je ljude jedne od drugih. Roditelji okupirani poslom ne nalaze vremena za djecu, pa mnogi odrastaju učeći pravila ponašanja na ulici. Izrevoltirani svime što se njima u tim “ludim” godinama ne sviđa, ne prihvataju ni dobronamjerne savjete, a kamoli kritike. I kada shvatimo da su nam djeca prepuštena sama sebi, obično već bude prekasno. Krajnje je vrijeme da na prvo mjesto stavimo one na kojima će ovaj svijet ostati i da im pokažemo da se o problemima treba i mora razgovarati. Tim malim velikim ličnostima, koje tokom odrastanja nailaze na brojne prepreke, treba da pokažemo da nije cijeli svijet protiv njih, kako se njima u tim godinama čini, već da je svako dijete jedan mali svijet za sebe. +

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana