Predstava Pomorandže za zbogom odigrana u NP RS: Svi smo između sebe i dželati i žrtve

Danko Kuzmanović
Predstava Pomorandže za zbogom odigrana u NP RS: Svi smo između sebe i dželati i žrtve

Banjaluka - Mi kao narod često idemo u ekstreme. Ili potpuno zaboravljamo svoju istoriju, svoje pretke i tradiciju, ili je prizivamo, pozivamo i dozivamo i tamo gde joj nije mesto.

Rekao je ovo glumac Ivan Zarić za "Glas Srpske" nakon gostovanja predstave Beogradskog dramskog pozorišta "Pomorandže za zbogom" u Narodnom pozorištu Republike Srpske.

Ivan Zarić u predstavi glumi sveštenika Iliju, koga su ubili komunisti.

Govoreći o ekstremima u koje ide naš narod, Zarić je rekao da je ključ da nađemo pravu mjeru.

- Budućnost se gradi na dobroj meri. Ne smemo da zaboravimo ko smo i šta smo, ali ne smemo da se izgubimo u svojoj prošlosti i da budemo okrenuti samo ka njoj, jer gledajući nazad nigde nećemo stići - kazao je Zarić.

Univerzalna poruka ove predstave u najkraćem obliku bi glasila, kako je on naveo, da je na kraju svega važno odabrati ljubav.

- Maja Ranđić izgovori tu rečenicu: "Ima ljubav, i ima mržnja, ako hoćeš lepo da živiš, biraj ljubav". To bi bilo baš sažeto, ali to ne znači da će život biti lak. Većina ljudi kaže da bi život trebalo da bude lep, ja mislim da treba da bude sadržajan. Ljubav samo daje opravdanje za neku patnju, ili za nešto kroz šta već prolazimo. Ne umem bolje od toga da definišem poruku ove predstave. Iza svake ljubavi stoji neka vera, da će to što volimo i gradimo uspeti - rekao je Zarić.

Na pitanje da li je zadovoljan reakcijama publike, pa čak i suzama u publici, Zarić je kazao da jeste i da drugačije ne bi trebalo da bude.

- Nas nema bez publike, i publike nema bez nas. Publika ne treba da gleda na to da nas razotkrije. Naš odnos je zasnovan na prećutnom dogovoru da se lažemo. Da publika poveruje u nešto u šta mi poverujemo. Zajedno maštamo. Emocija se prizove na ovaj ili onaj način, svakoga pogodi nešto drugo - objasnio je Zarić.

Glumica Danica Ristovski, koja u predstavi igra popadiju Jelenu, ženu koja je prošla sve muke svoje porodice, porukom ove predstave smatra to da smo svi na neki način i žrtve i dželati.  

- U tim ratnim vremenima pobednika nema. Svi su ljudi, pa i mi danas, na neki način žrtve, zato što je ljudska priroda i predvidiva, a i nepredvidiva, životinjska. Ova moja junakinja kaže: "Sad su ovde Italijani, sad smo ovde bezbedni, ne mogu nam ništa ni ustaše, ni četnici, ni partizani", dakle, mi smo svi između sebe i dželati i žrtve i moramo da izdržimo i istrpimo, da budemo normalni i dobri ljudi. To je teško. Vidite da su ovde svešteničke porodice izmasakrirane, popu odsekoše uši i bradu, dojučerašnji komšija mu je zabio nož u leđa. To je svuda u svetu tako, ne samo kod nas - navela je Ristovski.

 

Interesovanje ne jenjava

 

Ovo je do sada, kako je navela Danica Ristovski, dvadeseto izvođenje ove predstave, ali interesovanje ne jenjava.

- Mislim da je ovo već 20. izvođenje, pošto je igramo jednom mesečno, nekada i dva puta. Imamo veliki broj nastupa i neke predstave ne stignu češće. Zadovoljni smo posetom. Ljude privlači to što je ovde opisan jedan istinit događaj, ljude privlači nešto što je životno, i za šta se mogu uhvatiti i izvući pouku. S druge strane, diraju ih ljudske sudbine i vezuju se za likove sa ovih prostora, jer sve je to isti narod - zaključila je Ristovski.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana