“Mulat albino komarac” Steve Grabovca promovisan u Banskom dvoru: Roman o odrastanju i izgubljenoj generaciji

Milanka Mitrić

Banjaluka - To je specifična generacija koja je stasavala u nezgodno vrijeme. To su ljudi koji su ostali u nekom svom vremenu, generacija koja je preskočena u mnogo čemu. Ostali su kao zaleđeni kadrovi, još su mladi duhom, mada ih je život gazio.

Ispričao je ovo književnik Stevo Grabovac, na promociji svog romana “Mulat albino komarac”, koja je održana u vijećnici Banskog dvora Kulturnog centra.

Promocija je nastala u organizaciji izdavačke kuće “Imprimatur” i Udruženja za promociju i popularizaciju književnosti “Imperativ”. O djelu je govorio autor, ali i izdavač Boris Maksimović, a moderator večeri je bila Vanja Šušnjar-Čanković.

Grabovac je 2007. godine objavio knjigu poezije “Stanica nepostojećih vozova”, a “Mulat albino komarac” je njegov prvi roman, koji je, kako je sam objasnio, nastajao nekoliko godina, dok nije konačno odlučio da je vrijeme da ga preda izdavaču.

- Nakon objavljivanja prve knjige sam došao na ideju da napišem roman. Različite okolnosti su vodile na različite strane. Moja želja za pisanjem je opstajala uvijek, ali nikako se nisam mogao u potpunosti posvetiti rukopisu. Ovaj rukopis je živio svih tih godina. Moj prvi nacrt i zabilješke potiču iz 2010. godine. Napisao sam ga u kratkom periodu - kazao je Grabovac.

Inspiracija vođena stvarnošću postaje fikcija čim se pretoči u umjetničko djelo, u roman. Tako je i sa ovim romanom, po riječima Grabovca, jer, iako postoje mnoge priče koje smo proživjeli i vidjeli, na kraju krajeva, sve je pretvoreno u fikciju. U prekidanju vremena i nelinearnom načinu pripovijedanja radnja obilježena životom jedne generacije prati čovjeka, odrastanje, traganje za boljom budućnošću, vođenom okolnostima oko njega, koje ga i oblikuju. Sve ostalo je prepušteno čitaocima na tumačenje, a kako je sam izdavač Boris Maksimović rekao, ovaj roman je prepun nekih istinski odličnih momenata. Ispričana je jedna teška priča, isprepletena sa značajem muzike tog vremena, književnosti i filmova, koji su bili ključni za likove romana, kao slamka spasa.

- Teško je da izdvojim samo jednu stvar. Toliko toga mi se svidjelo. Sviđa mi se određena bistrina u pripovijedanju. Sve je savršeno jasno. Sve što se opisuje u romanu ja sam lako mogao da zamislim, vrijeme prije rata, ambijent tokom rata, ono što se dešava nakon toga - pojasnio je Maksimović.

Nada

- Roman ostavlja mjesta za nadu. Lijepo je ostavljen prostor za neku bolju budućnost. Za ljubav, iako se ne materijalizuje u konkretnom obliku, ostavlja se mogućnost da bude nešto kasnije. U romanu koji opisuje neke potresne i tragične događaje može se očekivati da bude puno negativnih emocija. Toga ovdje nema - objasnio je Maksimović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana