Uzduž i poprijeko: Let iznad kukavičjeg gnijezda

Glas Srpske 27.09.2007 00:00

Piše Siniša DAVIDOVIĆ

DA je poslije dugih prekookeanskih letova neophodan izvjestan period aklimatizacije i prilagođavanja lokalnim uslovima, na najbolji način su pokazali i dokazali Rafi Gregorijan i jedno sarajevsko glasilo. Jer, neke od izjava koje je u ovom mediju Gregorijan sebi dozvolio, mogu da prihvatim samo kao moguću posljedicu njegovog zamornog leta iznad ovog našeg kukavičjeg gnijezda. U kojem nas takođe podvrgavaju raznoraznim terapijama i sedativima na bazi evropskih i transatlantskih integracija, a bez obzira na moguće kontraindikacije. A možda se i Rafi previše poželio novinara, kamera i osjećanja lične važnosti, koji su mu tako silno nedostajali u Vašingtonu. Zato je odmah po povratku samopouzdanja, za navedeno glasilo izjavio kako "ogromna većina građana BiH želi njen ulazak u EU i NATO integracije, a političari to blokiraju i koriste netačne argumente kako bi obmanuli ljude u objašnjenjima zašto nema dogovora o reformi policije". A "upitan koji su to netačni argumenti i laži", Gregorijan je "bez uvijanja upro prstom u Harisa Silajdžića, ali i Milorada Dodika", za koje su mu "u Vašingtonu rekli kako smatraju da ne žele dogovoriti reformu policije jer ne žele u EU" ... E, na ovom mjestu sam zastao. Da i ja sam sebe nešto upitam, a sve sa tri prsta podbočenom glavom. Jer, ogromna većina građana BiH je glasala upravo za Harisa Silajdžića, ali i Milorada Dodika. Da li onda ispada da ta ogromna većina takođe nije za EU i NATO integracije ? Ili možda ogromna većina BiH građana živi u Vašingtonu? Da li je moguće da poznajem isključivo političare, jer se ogromna većina mojih prijatelja, komšija i poznanika takođe izjašnjava protiv reforme koja podrazumijeva nestanak policije i MUP-a Republike Srpske? Znači li to da su "ljudi" samo oni koji ovu reformu podržavaju i jedva, i to baš takav dogovor, čekaju? A od Gregorijanovog šamara mi pred očima puče i jedna druga istina: Kako je onda moguće da se za policijsku i ostale reforme svim silama izbjegava referendum, a da se insistira na njihovoj "provedbi" isključivo putem političara, i to baš onakvih kakvim ih okarakterisa mlađani Gregorijan? Po ovakvoj logici, ispada da su naši političari "lideri" samo kada pristaju na reforme, a varalice i vucibatine u suprotnim situacijama. U ovakvoj situaciji, građani imaju nepromjenjiv položaj: njihovo je da postupe onako kako se dogovore domaći i strani faktori, pa bili oni lideri ili ono drugo. A Gregorijanovo je da sa sobom vuče batinu i istom prijeti. I da nas, ako treba, i tom batinom sprovede u evropsku zemlju obećanu. Pa šta košta da košta. Nas, ali ne i njega, Lajčaka i ostale misionare koji su nas došli "uljuditi", odnosno za njihove reforme pripremiti. I koji u trenucima krize pohode gore briselske i vašingtonske, odakle se vraćaju sa tablicama standarda i principa po kojima je batina jedino što iz raja evropskog za nas izlazi. I sa zapovijedi da sebi ne činimo drugog lika ili idola do Olija Rena, koji je te principe šest dana "smišljao", a sedmog sjeo da malo otpuhne. A da se Vlasi ne bi dosjetili, Gregorijan je malo zagalamio i oko nekakvog zakona o gasu, čijim zadržavanjem Srpska "nastoji osujetiti razvoj države BiH"... Zato predlažem da konačno pustimo gas Gregorijanu i državi BiH, kako bismo svi došli do malo svježeg daha na ovom mukotrpnom usponu ka Evropi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.