Niski udarci Prištine

Niski udarci Prištine
Milijana Latinović
26.11.2018 13:32

S namjerom da natjeraju Srbiju da prizna nezavisnost Kosova i svjesno se odrekne dijela sebe, vlastite teritorije i naroda, prištinske vlasti su uvođenjem enormnih carina na robu iz Srbije i BiH objavile ekonomski rat ovim zemljama. I dok goloruki srpski narod na Kosmetu i noći i zore dočekuje sa strahom i strepnjom, Evropa ne želi mnogo da se miješa.

 

Doduše, stigle su osude iz Brisela i pozivi na povlačenje odluke o podizanju taksi, ali Priština za njih ne mari. A niko je ničim i ne tjera da povuče sramnu odluku. Još jednom su na vidjelo isplivali dvostruki aršini evropske porodice i Zapada, koji bi, da je nekim slučajem Srbija učinila nešto slično, u roku od 24 časa riješili problem.

Kako se koplja po ko zna koji put lome na Srbima, nikoga nije briga i ne žele mnogo da se miješaju. Bez imalo stida gledaju kako na lomačama gori hrana koja je proizvedena u Srbiji, a koja je othranila i one koji je spaljuju.

Oduvijek je bilo jasno na čijoj su strani te velike sile, ali je teško vjerovati da će još jednom pustiti da srpska djeca ostaju bez hljeba, a stari i bolesni bez lijekova.

Teško je povjerovati da će Evropa nijemo ćutati dok Albanci ne dozvoljavaju transport kiseonika do bolnice u Kosovskoj Mitrovici.

Iako je prošlo četvrt vijeka, nismo zaboravili da su ćutali i kada su umirale bebe u banjalučkom porodilištu, jer u bolnici nije bilo kiseonika. Putevi su bili blokirani, veze sa maticom Srbijom nasilno prekinute, a Savjet bezbjednosti UN zabranio je letove iznad BiH.

Nedužnim bebama svjesno su uskratili kiseonik, uzeli im dah života i ćutali nijemo. Ćute i sada dok se Srbi na Kosovu bore za opstanak na vjekovnim ognjištima, dostojanstveno i mirno, onako kako ih je hod po trnju svih proteklih godina naučio. Rat ne žele, a miran san im otimaju svakog dana.

Krajnje je vrijeme da Evropa otvori oči, povuče pravedan potez i omogući bezbjedno djetinjstvo i srpskoj djeci koja odrastaju na Kosovu polju, tamo gdje su vijekovima živjeli njihovi očevi, djedovi i pradjedovi. Jer Kosovo je oduvijek srpsko bilo i biće sve dok cvjeta i posljednji crveni božur, ko god sebi dao za pravo da prekraja granice.

Kolumne Komentar dana

© Glas Srpske 2012 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica